22-01-2013, 10:53 PM
UVOD
Sadržaj
„Školsko nasilje je problem koji se u Srbiji malo proučava i o kojem ima malo napisa u domaćoj stručnoj literaturi. Na nacionalnom nivou, kao i na lokalnom, nema razrađenih strategija i programa za prevenciju nasilja među učenicima u našim školama. Nema podataka o planskom, sistematskom i organizovanom sprovođenju prevencije nasilja u praksi naših škola. Podaci istraživanja ukazuju na potrebu da se u školama u našoj zemlji primene odgovarajući programi prevencije nasilja među učenicima, mada se konstatuje da školsko nasilje u Srbiji nije tako izražen i ozbiljan problem, kao što je u nekim drugim zemljama (SAD, Izrael, Japan, Austrija, Nemačka i dr). I u našim školama mora se posvetiti veća pažnja prevenciji učeničkog nasilja - što pre, dok još nije kasno. “
Ovim rečima poznati i priznati pedagog Slobodanka Gašić počinje rad pod naslovom „Mere i programi za prevenciju nasilja u školi“. škle su slika života oko nas, i nemoguće je odvojiti privatni, porodični život i ponašanje u porodici od ponašanja u školi. Ova dva su uvek povezana, bez obzira da li su identična ili sušte suprotnosti.
Mnogo je primera sasvim suprotnih reakcija na školsko okruženje: neka školska deca svoje ponašanje ne menjaju prelaskom iz kuće u školu, druga deca, pak, koja su u svojim domovima opuštena, vedra, vesela i druželjubiva, u školi postaju tiha, uplašena i povučena, osećajući se nesigurno i nezaštićeno. treći primer je za temu ovog rada i najzanimljiviji – deca nasilnici. Deo njih su kod kuće lepo vaspitana deca uzori, pa je roditeljima teško da poveruju da njihov „anđeo“ prelaskom iz svoje sobe u školsko dvorište postaje nasilnik koji maltretira svoje vršnjake, ali i mlađu i stariju decu.
Ovim rečima poznati i priznati pedagog Slobodanka Gašić počinje rad pod naslovom „Mere i programi za prevenciju nasilja u školi“. škle su slika života oko nas, i nemoguće je odvojiti privatni, porodični život i ponašanje u porodici od ponašanja u školi. Ova dva su uvek povezana, bez obzira da li su identična ili sušte suprotnosti.
Mnogo je primera sasvim suprotnih reakcija na školsko okruženje: neka školska deca svoje ponašanje ne menjaju prelaskom iz kuće u školu, druga deca, pak, koja su u svojim domovima opuštena, vedra, vesela i druželjubiva, u školi postaju tiha, uplašena i povučena, osećajući se nesigurno i nezaštićeno. treći primer je za temu ovog rada i najzanimljiviji – deca nasilnici. Deo njih su kod kuće lepo vaspitana deca uzori, pa je roditeljima teško da poveruju da njihov „anđeo“ prelaskom iz svoje sobe u školsko dvorište postaje nasilnik koji maltretira svoje vršnjake, ali i mlađu i stariju decu.
Sadržaj
UVOD 1
1.1 Ponašanje deteta u društvu 2
1.1 Uticj televizije na agresivnost i nasilničko ponašanje 4
1.2 Vrste nasilja i agresivnosti 6
1.1 Nasilje u porodici kao koren školskog nasilja 8
1.3 Nasilje: spontanost ili reakcija? 9
1.1 Nasilje kao posledica agresivnosti 11
ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 14
1.1 Ponašanje deteta u društvu 2
1.1 Uticj televizije na agresivnost i nasilničko ponašanje 4
1.2 Vrste nasilja i agresivnosti 6
1.1 Nasilje u porodici kao koren školskog nasilja 8
1.3 Nasilje: spontanost ili reakcija? 9
1.1 Nasilje kao posledica agresivnosti 11
ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 14