17-04-2011, 07:12 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Religija kao elemenat kulture, ili bolje rečeno jedna od bitnih ljudskih tvorevina (jezik, mitovi i religija, saznanje-filozofija i nauka, umetnost, običaji i moral).
Za determinisanje veze kulture i religije potrebno je ranije objasniti obim i sadržaj termina religija jer gotovo da nema spora da religija čini segment kulture.
W. King nas upozorava da sam pokušaj definisanja religije i nalaženja njenog mesta unutar neke šire celine, jeste jedan kulturno pristrasan zadatak kakav se ne bi mogao zamisliti u orijentalnim kulturama: «Taj pokušaj je prirodna posledica zapadnih, spekulativnih, intelektualističkih i naučnih sklonosti» - dakako, po njemu ta naša sklonost upravo proističe iz religijske tradicije zapada koja razlikuje teističko kao transcendentalno bogatstvo od svega ostalog»
Naravno istraživanje religije u okvirima nauke počelo je pitanjem porekla i razvoja religije (Genetička teorija), i to pod snažnim uticajem evolucione paradigme koja je prevladavala u drugoj polovini XIX v., naročito nakon objavljivanja Darvinovog dela «O poreklu vrste». Prema ocenama nekih autora, svi pokušaji da se utvrde izvori i počeci religije nisu uspeli, stoga se pitanje o izvoru religije danas smatra prevaziđenim pošto je nemoguće na njega jednoznačno odgovoriti. Dok su klasične evolucionističke ideje o prapočetku i jednouniskom razvoju religije naišle na kritike u okvirima difuzionizma funkcionalizma i strukturalizma.
DIRKEMOVO SHVATANJE RELIGIJE
U oblasti sociologije i antropologije ogroman značaj ima Dikremov pokušaj, mada je on na neki način skrenuo nauku sa pravog puta, no sociolozi i drugi istraživači toga dugo nisu bili svesni.
U svom delu «Elementarni oblici verskog života» Dikrem započinje opisom religijskog života prvenstveno razlikujući sakralno i profano, a poslije dolazi do funkcionalnog objašnjenja religije kao integracijske snage društva. Na drugoj strani, religija je najmoćnija društvena činjenica i «kolektivna predstava» koja se naglašava svojom objektivnom snagom i prinudom ...
15 str
Religija kao elemenat kulture, ili bolje rečeno jedna od bitnih ljudskih tvorevina (jezik, mitovi i religija, saznanje-filozofija i nauka, umetnost, običaji i moral).
Za determinisanje veze kulture i religije potrebno je ranije objasniti obim i sadržaj termina religija jer gotovo da nema spora da religija čini segment kulture.
W. King nas upozorava da sam pokušaj definisanja religije i nalaženja njenog mesta unutar neke šire celine, jeste jedan kulturno pristrasan zadatak kakav se ne bi mogao zamisliti u orijentalnim kulturama: «Taj pokušaj je prirodna posledica zapadnih, spekulativnih, intelektualističkih i naučnih sklonosti» - dakako, po njemu ta naša sklonost upravo proističe iz religijske tradicije zapada koja razlikuje teističko kao transcendentalno bogatstvo od svega ostalog»
Naravno istraživanje religije u okvirima nauke počelo je pitanjem porekla i razvoja religije (Genetička teorija), i to pod snažnim uticajem evolucione paradigme koja je prevladavala u drugoj polovini XIX v., naročito nakon objavljivanja Darvinovog dela «O poreklu vrste». Prema ocenama nekih autora, svi pokušaji da se utvrde izvori i počeci religije nisu uspeli, stoga se pitanje o izvoru religije danas smatra prevaziđenim pošto je nemoguće na njega jednoznačno odgovoriti. Dok su klasične evolucionističke ideje o prapočetku i jednouniskom razvoju religije naišle na kritike u okvirima difuzionizma funkcionalizma i strukturalizma.
DIRKEMOVO SHVATANJE RELIGIJE
U oblasti sociologije i antropologije ogroman značaj ima Dikremov pokušaj, mada je on na neki način skrenuo nauku sa pravog puta, no sociolozi i drugi istraživači toga dugo nisu bili svesni.
U svom delu «Elementarni oblici verskog života» Dikrem započinje opisom religijskog života prvenstveno razlikujući sakralno i profano, a poslije dolazi do funkcionalnog objašnjenja religije kao integracijske snage društva. Na drugoj strani, religija je najmoćnija društvena činjenica i «kolektivna predstava» koja se naglašava svojom objektivnom snagom i prinudom ...
15 str