17-04-2011, 02:49 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
U savremenom društvu informacije postaju vitalni resurs gotovo svakog sistema, a obzirom na tempo razvoja tehnološke osnove za implementaciju informacionih sistema, kao kritični faktor razvoja uopšte, pojavljuje se posao razvoja i implementacije softvera. Tehnološke promene, sveopšta umreženost i Internet kao integralni deo savremene stvarnosti, doneli su promene kako u samom načinu poslovanja (i života) tako i u načinu izrade software-a.
Diferenciranje umreženih fizičkih komponenti različitih performansi i različite namene, zahteva i definiciju različitih logičkih komponenti sistema koje se na njima adekvatno rasporedjuju. Time je, u poslu razvoja softvera, uslovljeno fokusiranje na definiciji softverskih arhitektura (specifikaciji delova tj. komponenti sitema). Osim toga, kako Internet sve više postaje univerzalni informacioni resurs i univerzalni prostor za poslovne transakcije, Internet tehnologije postaju univerzalne softverske tehnologije preko kojih se obezbedjuje interoperabilnost i koegzistencija heterogenih informacionih sistema koji se nalaze u eksploataciji. Tako softverske arhitekture i internet tehnologije realno funkcionišu kao osnovne savremene paradigme u ovom poslu.
Praktično istorijat razvoja Interneta i savremenih softverskih arhitektura i tehnologija na koje se oslanja može se podeliti na tri perioda:
• prvo su tehnološke inovacije donele povezanost , umreženost sa obezbedjenjem komunikacije kroz TCP/IP protokol kao i redefiniciju shvatanja informacionog sistema kao mogućeg sistema distribuiranih komponenti
• zatim je na Internetu obezbedjena mogućnost uvida-listanja Web strana, odnosno adekvatna prezentacija dokumenta upotrebom HTML-a
• na kraju, poslovne primene zahtevaju obezbedjenje programibilnosti što se postiže uz upotrebu XML-a kao standarda za razmenu podataka i Web servisa kao nove generacije softverskih komponenti smeštenih na Web serverima, kojima se pristupa preko standardnih Web protokola.
Razvoj software-a u distribuiranom okruženju
Tehnološke i socijalne uslovljenosti koje su dovele do zamene main-frame računara sa mrežnim računarskim strukturama, donele su sa jedne strane širenje mogućnosti sveopšte razmene i saradnje a sa druge strane, rekla bih svode na ljudsku meru promišljanja u razvoju informacionih sistema usmeravanjem na projektovanje izolovanih softverskih komponenti precizno definisane namene. Složenost realnog sistema modelira se praktično neograničenom mogućnošću kombinovanja i zamene, odnosno kompozicijom već razvijenih i definicijom novih komponenti.
Prva distribuirana arhitektura poznata pod imenom klijent-server arhitektura, razdvaja sloj podataka od aplikacija koje nad njim rade. Osnovni nedostaci ove dvoslojne arhitekture - nezgodno i skupo održavanje, mala mogućnost ponovne upotrebljivosti komponenti i slaba skalabilnost, dovode do diferenciranja aplikativnog sloja na sloj prezentacije (user interface) i sloj poslovne logike, tako da se uz sloj podataka dolazi do bazične troslojne arhitekture. Njene prednosti su u olakšanom održavanju, mogućnosti ponovne upotrebe komponenti poslovne logike i povećanoj skalabilnosti, ali uz cenu složenijeg razvoja koji zahteva veće znanje i veće inicijalne troškove i napore....
rad je na 45 str
U savremenom društvu informacije postaju vitalni resurs gotovo svakog sistema, a obzirom na tempo razvoja tehnološke osnove za implementaciju informacionih sistema, kao kritični faktor razvoja uopšte, pojavljuje se posao razvoja i implementacije softvera. Tehnološke promene, sveopšta umreženost i Internet kao integralni deo savremene stvarnosti, doneli su promene kako u samom načinu poslovanja (i života) tako i u načinu izrade software-a.
Diferenciranje umreženih fizičkih komponenti različitih performansi i različite namene, zahteva i definiciju različitih logičkih komponenti sistema koje se na njima adekvatno rasporedjuju. Time je, u poslu razvoja softvera, uslovljeno fokusiranje na definiciji softverskih arhitektura (specifikaciji delova tj. komponenti sitema). Osim toga, kako Internet sve više postaje univerzalni informacioni resurs i univerzalni prostor za poslovne transakcije, Internet tehnologije postaju univerzalne softverske tehnologije preko kojih se obezbedjuje interoperabilnost i koegzistencija heterogenih informacionih sistema koji se nalaze u eksploataciji. Tako softverske arhitekture i internet tehnologije realno funkcionišu kao osnovne savremene paradigme u ovom poslu.
Praktično istorijat razvoja Interneta i savremenih softverskih arhitektura i tehnologija na koje se oslanja može se podeliti na tri perioda:
• prvo su tehnološke inovacije donele povezanost , umreženost sa obezbedjenjem komunikacije kroz TCP/IP protokol kao i redefiniciju shvatanja informacionog sistema kao mogućeg sistema distribuiranih komponenti
• zatim je na Internetu obezbedjena mogućnost uvida-listanja Web strana, odnosno adekvatna prezentacija dokumenta upotrebom HTML-a
• na kraju, poslovne primene zahtevaju obezbedjenje programibilnosti što se postiže uz upotrebu XML-a kao standarda za razmenu podataka i Web servisa kao nove generacije softverskih komponenti smeštenih na Web serverima, kojima se pristupa preko standardnih Web protokola.
Razvoj software-a u distribuiranom okruženju
Tehnološke i socijalne uslovljenosti koje su dovele do zamene main-frame računara sa mrežnim računarskim strukturama, donele su sa jedne strane širenje mogućnosti sveopšte razmene i saradnje a sa druge strane, rekla bih svode na ljudsku meru promišljanja u razvoju informacionih sistema usmeravanjem na projektovanje izolovanih softverskih komponenti precizno definisane namene. Složenost realnog sistema modelira se praktično neograničenom mogućnošću kombinovanja i zamene, odnosno kompozicijom već razvijenih i definicijom novih komponenti.
Prva distribuirana arhitektura poznata pod imenom klijent-server arhitektura, razdvaja sloj podataka od aplikacija koje nad njim rade. Osnovni nedostaci ove dvoslojne arhitekture - nezgodno i skupo održavanje, mala mogućnost ponovne upotrebljivosti komponenti i slaba skalabilnost, dovode do diferenciranja aplikativnog sloja na sloj prezentacije (user interface) i sloj poslovne logike, tako da se uz sloj podataka dolazi do bazične troslojne arhitekture. Njene prednosti su u olakšanom održavanju, mogućnosti ponovne upotrebe komponenti poslovne logike i povećanoj skalabilnosti, ali uz cenu složenijeg razvoja koji zahteva veće znanje i veće inicijalne troškove i napore....
rad je na 45 str