14-04-2011, 04:54 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Za vremenski interval od osamdesetih godina prošlog veka do današnjih dana, slobodno se može reći da predstavlja vreme određenog zaokreta sa linije tradicionalnog pristupa problematici discipline građevinskih materijala ka liniji proučavanja i rešavanja aktuelnih problema u toj oblasti na bazi stavova jedne nove naučne discipline - tzv. nauke o materijalima. Ova nauka, koja povezuje fiziku i fizičku hemiju čvrstog stanja materije, predstavlja veoma efikasan aparat za uspešno tumačenje i rešavanje praktično svih problema na području materijala, prvenstveno u segmentu opštih zakonitosti dobijanja određenih tipova materijala, ali i na polju ispitivanja i istraživanja materijala u najopštijem smislu. Okosnicu nauke o materijalima predstavlja tzv. strukturalistički koncept, prema kome se uslovi formiranja određenih materijala i determinisanje njihovih svojstava u najvećoj meri svode na funkcionalnu relaciju koja povezuje karakteristike materijala i njihov sastav, odnosno strukturu.
Međutim, zbog kompleksnosti problematike o kojoj je reč, karakteristike materijala se nužno moraju sagledavati i kroz faktor tehnologije, tako da se u okviru nauke o materijalima svojstva materijala uvek razmatraju kao rezultat simultanog delovanja sledećih uticajnih parametara: sastava u najširem smislu reči, tehnologije proizvodnje i ostvarene strukture. Ova zavisnost; u nešto detaljnijoj razradi, može se prikazati putem šeme date na slici 1.
Sadržaj:
UVOD 3
1.1 Istraživanja na polju unapređenja svojstava cementa 5
1.2 Cementna košuljica 7
1.3 Razvoj novih materijala 9
1.4 Modeliranje u cilju povećanja trajnosti 11
1.5 Komponentni materijali i njihova koroziona otpornost 13
1.6 Parametri strukture betona koji utiču na trajnost 15
ZAKLJUČAK 17
LITERATURA 18
Za vremenski interval od osamdesetih godina prošlog veka do današnjih dana, slobodno se može reći da predstavlja vreme određenog zaokreta sa linije tradicionalnog pristupa problematici discipline građevinskih materijala ka liniji proučavanja i rešavanja aktuelnih problema u toj oblasti na bazi stavova jedne nove naučne discipline - tzv. nauke o materijalima. Ova nauka, koja povezuje fiziku i fizičku hemiju čvrstog stanja materije, predstavlja veoma efikasan aparat za uspešno tumačenje i rešavanje praktično svih problema na području materijala, prvenstveno u segmentu opštih zakonitosti dobijanja određenih tipova materijala, ali i na polju ispitivanja i istraživanja materijala u najopštijem smislu. Okosnicu nauke o materijalima predstavlja tzv. strukturalistički koncept, prema kome se uslovi formiranja određenih materijala i determinisanje njihovih svojstava u najvećoj meri svode na funkcionalnu relaciju koja povezuje karakteristike materijala i njihov sastav, odnosno strukturu.
Međutim, zbog kompleksnosti problematike o kojoj je reč, karakteristike materijala se nužno moraju sagledavati i kroz faktor tehnologije, tako da se u okviru nauke o materijalima svojstva materijala uvek razmatraju kao rezultat simultanog delovanja sledećih uticajnih parametara: sastava u najširem smislu reči, tehnologije proizvodnje i ostvarene strukture. Ova zavisnost; u nešto detaljnijoj razradi, može se prikazati putem šeme date na slici 1.
Sadržaj:
UVOD 3
1.1 Istraživanja na polju unapređenja svojstava cementa 5
1.2 Cementna košuljica 7
1.3 Razvoj novih materijala 9
1.4 Modeliranje u cilju povećanja trajnosti 11
1.5 Komponentni materijali i njihova koroziona otpornost 13
1.6 Parametri strukture betona koji utiču na trajnost 15
ZAKLJUČAK 17
LITERATURA 18