10-04-2011, 04:15 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
EVROPSKI SAVET
- U složenom spletu institucija Evropske unije ovo je telo koje na najbolji način predstavlja međuvladin formu saradnje u procesu donošenja odluka i kreiranja politike ove organizacije. Evropski savet čine šefovi država i vlada zemallja članica EU, kao i predsednik Evropske komisije. Njima u radu pomažu ministri inostranih poslova i jedan član Komisije (najčešće je to u pitanju potpredsednik). Sastaje se najmanje dva puta godišnje pod predsedništvom šefa države ili vlade zemlje članice koja predsedava Savetom ministara EU. Posle svakog ovakvog zasedanja Evropski savet podnosi Evropskom parlamentu izveštaj, kao i godišnji izveštaj o ostvarenom napretku Unije.
Može se sa sigurnošću tvrditi da je ovo "institucija" koja je izazvala veliki broj polemika, naročito među naučnicima, oko svoje uloge i značaja koje je imala i ima za EU. Dijapazon aktivnosti i funkcija Evropskog saveta je u mnogome diferenciraniji i značajniji u odnosu na zadatke koji su utvrđeni Ugovorom. Zanimljivo je da je Evropski savet od trenutka svog ustanovljavnaja (samit zemalja članica Evropskoh Zajednica (EZ) u Parizu 1974.. godine) pa sve do donošenja Jedinstvenog evropskog akta (JEA) 1987. godine bio van institucionalnog okvira EZ. Ovim aktom, kao i onima koji će nastati nakon njega, Evropski savet je stekao svoj ugovorni okvir, ali ne i institucionalno utemeljenje.
Strogo pravno gledano, tumačeći odredbe Ugovora, Evropski savet nije organ Evropske unije. Ova "institucija" se ne pominje u odredbama Ugovora koje utvrđuju organe kojima je povereno ostvarivanje zadataka Zajednice, odredbama koje na svojevrstan način "definišu" institucionalni okvir Evropske unije. Logičan zaključak koji iz ovoga sledi jeste da Evropski savet nema zakonskih ovlašćenja da donosi odluke i preduzima mere u pravcu ostvarenja ciljeva Zajednice. Kako se onda u litraturi tvrdi da je u pitanju "institucija" koja je suštinski obeležila i omogućila uspeh evropskog integracionog procesa?
"Evropski savet daje neopodan podsticaj za razvoj Unije i utvrđuje opšte političke smernice...". Snaga i značaj Evropskog saveta leži upravo u neformalnosti ali istovremeno i u velikoj političkoj težini odluka koje on donosi. Istina je da Evropski savet ne preuzima inicijativu kod najvećeg broja situacija u kojima se ostvaruju ciljevi EU, međutim u trenutku kada se jave ozbiljne nesuglasice među državama članicama, kada se jave problemi koji su od suštinskog, strateškog značaja za dalji integracioni proces, njegova uloga dolazi do punog izražaja . . .
EVROPSKI SAVET
- U složenom spletu institucija Evropske unije ovo je telo koje na najbolji način predstavlja međuvladin formu saradnje u procesu donošenja odluka i kreiranja politike ove organizacije. Evropski savet čine šefovi država i vlada zemallja članica EU, kao i predsednik Evropske komisije. Njima u radu pomažu ministri inostranih poslova i jedan član Komisije (najčešće je to u pitanju potpredsednik). Sastaje se najmanje dva puta godišnje pod predsedništvom šefa države ili vlade zemlje članice koja predsedava Savetom ministara EU. Posle svakog ovakvog zasedanja Evropski savet podnosi Evropskom parlamentu izveštaj, kao i godišnji izveštaj o ostvarenom napretku Unije.
Može se sa sigurnošću tvrditi da je ovo "institucija" koja je izazvala veliki broj polemika, naročito među naučnicima, oko svoje uloge i značaja koje je imala i ima za EU. Dijapazon aktivnosti i funkcija Evropskog saveta je u mnogome diferenciraniji i značajniji u odnosu na zadatke koji su utvrđeni Ugovorom. Zanimljivo je da je Evropski savet od trenutka svog ustanovljavnaja (samit zemalja članica Evropskoh Zajednica (EZ) u Parizu 1974.. godine) pa sve do donošenja Jedinstvenog evropskog akta (JEA) 1987. godine bio van institucionalnog okvira EZ. Ovim aktom, kao i onima koji će nastati nakon njega, Evropski savet je stekao svoj ugovorni okvir, ali ne i institucionalno utemeljenje.
Strogo pravno gledano, tumačeći odredbe Ugovora, Evropski savet nije organ Evropske unije. Ova "institucija" se ne pominje u odredbama Ugovora koje utvrđuju organe kojima je povereno ostvarivanje zadataka Zajednice, odredbama koje na svojevrstan način "definišu" institucionalni okvir Evropske unije. Logičan zaključak koji iz ovoga sledi jeste da Evropski savet nema zakonskih ovlašćenja da donosi odluke i preduzima mere u pravcu ostvarenja ciljeva Zajednice. Kako se onda u litraturi tvrdi da je u pitanju "institucija" koja je suštinski obeležila i omogućila uspeh evropskog integracionog procesa?
"Evropski savet daje neopodan podsticaj za razvoj Unije i utvrđuje opšte političke smernice...". Snaga i značaj Evropskog saveta leži upravo u neformalnosti ali istovremeno i u velikoj političkoj težini odluka koje on donosi. Istina je da Evropski savet ne preuzima inicijativu kod najvećeg broja situacija u kojima se ostvaruju ciljevi EU, međutim u trenutku kada se jave ozbiljne nesuglasice među državama članicama, kada se jave problemi koji su od suštinskog, strateškog značaja za dalji integracioni proces, njegova uloga dolazi do punog izražaja . . .