10-04-2011, 04:14 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Evropska unija predstavlja specifičnu zajednicu koju je tečko definisanti. Brojni teoretičari, a među njima i profesor Samarđić, saglasni su u stavu da je Evropska unija više od poznatih formi konfederacije i državnih saveza, ali i manje od poznatih od poznatih federacija i saveznih država. Evropska unija funkcioniše u velikom broju pitanja po ugledu na nacionalne države. Jedan od primera jeste i podela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. U narednom izlaganju bavićemo se sudkom vlašću, koja je oličena u Evropskom sudu pravde, njegovim sastavom, načinom funkcionisanja, kao i nadležnostima koje obavlja.
Na početku treba naglasiti da je Jedinstveni Sud osnovan Konvencijom o određenim institucijama, koje su zajedničke Evropskim zajednicama, sa zadatkom da obezbedi funkcionisanje komunitarnog pravnog poretka nezavisno od političkih odnosa u organizacijama.
On deluje kao nepristrasan arbitar u odnosima između država članica, država članica i organa Unije, organa Unije inter se i kao zaštitnik prava nacionalnih pravnih subjekata, koja im pripadaju na osnovu komunitarniog prava. Ili kako su tvorci ovog ugovora ocenili njegovu funkciju: “ Sud pravde se brine o poštovanju prava prilikom tumačenja i primene ovog Ugovora” ( Vesna Knežević Predić, Ogled o suverenosti, 226 str).
Nijedan sporazum , ustav ili propis ili izvršna odluka ne mogu predvideti sve eventualne mogućnosti koje se mogu dogoditi. Stoga, činioci odgovornosti za sprovođenje ovih akata u demokratskom poretku tj. sudovi, često mogu da koriste svoje diskrecione odluke da bi oblikovali politički ishod, izvan očekivanja zakonodavaca. Borba između namere zakonodavca i diskrecije suda je ono što politikolozi nazivaju pravosudna politika. Problem zajedničke akcije može biti prevaziđen ako strane obezbede vladavinu prava u sprovođenju sporazuma. Obezbeđivanjem obaveznosti sprovođenja sporazuma, stvaranjem mehanizama (sudova) za kažnjavanje prestupnika, saradnja se može nesmetano odvijati. U slučaju Evropske unije, budući da postoji sistem koji obezbeđuje vladavinu prava, svaka članica koja ne sprovodi obaveze iz oblasti jedinstvenog tržišta može biti izvedena pred Evropski sud pravde. U ovakvoj situaciji sve članice su stimulisane da sarađuju, što proizvodi optimalni ishod ( Hiks, Politički sistem Evropske unije, 120str) . . .
Evropska unija predstavlja specifičnu zajednicu koju je tečko definisanti. Brojni teoretičari, a među njima i profesor Samarđić, saglasni su u stavu da je Evropska unija više od poznatih formi konfederacije i državnih saveza, ali i manje od poznatih od poznatih federacija i saveznih država. Evropska unija funkcioniše u velikom broju pitanja po ugledu na nacionalne države. Jedan od primera jeste i podela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. U narednom izlaganju bavićemo se sudkom vlašću, koja je oličena u Evropskom sudu pravde, njegovim sastavom, načinom funkcionisanja, kao i nadležnostima koje obavlja.
Na početku treba naglasiti da je Jedinstveni Sud osnovan Konvencijom o određenim institucijama, koje su zajedničke Evropskim zajednicama, sa zadatkom da obezbedi funkcionisanje komunitarnog pravnog poretka nezavisno od političkih odnosa u organizacijama.
On deluje kao nepristrasan arbitar u odnosima između država članica, država članica i organa Unije, organa Unije inter se i kao zaštitnik prava nacionalnih pravnih subjekata, koja im pripadaju na osnovu komunitarniog prava. Ili kako su tvorci ovog ugovora ocenili njegovu funkciju: “ Sud pravde se brine o poštovanju prava prilikom tumačenja i primene ovog Ugovora” ( Vesna Knežević Predić, Ogled o suverenosti, 226 str).
Nijedan sporazum , ustav ili propis ili izvršna odluka ne mogu predvideti sve eventualne mogućnosti koje se mogu dogoditi. Stoga, činioci odgovornosti za sprovođenje ovih akata u demokratskom poretku tj. sudovi, često mogu da koriste svoje diskrecione odluke da bi oblikovali politički ishod, izvan očekivanja zakonodavaca. Borba između namere zakonodavca i diskrecije suda je ono što politikolozi nazivaju pravosudna politika. Problem zajedničke akcije može biti prevaziđen ako strane obezbede vladavinu prava u sprovođenju sporazuma. Obezbeđivanjem obaveznosti sprovođenja sporazuma, stvaranjem mehanizama (sudova) za kažnjavanje prestupnika, saradnja se može nesmetano odvijati. U slučaju Evropske unije, budući da postoji sistem koji obezbeđuje vladavinu prava, svaka članica koja ne sprovodi obaveze iz oblasti jedinstvenog tržišta može biti izvedena pred Evropski sud pravde. U ovakvoj situaciji sve članice su stimulisane da sarađuju, što proizvodi optimalni ishod ( Hiks, Politički sistem Evropske unije, 120str) . . .