25-03-2011, 05:21 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Aristotel je razlikovao retoriku i besedništvo. Smatrao je da se retorika bavi pronalaženjem najboljih sredstava za ubeđivanje: njen osnovni zadatak se ne sastoji u uveravanju, nego u »sposobnosti teorijskog iznalaženja uverljivog u svakom datom slučaju«. Dakle, besedništvo je sâma veština uveravanja, dok retorika ima zadatak da iznalazi najpogodnija sredstva za uveravanje slušalaca i daje savete kako se to postiže. Ciceron takođe podrazumeva razliku između besedništva i retorike, pa govori o retorici kao o nauci, dok pod govorništvom podrazumeva govorničku praksu, tj. praktično besedništvo (eloquentia). Pisac najznamenitijeg rimskog udžbenika retorike, Kvintilijan nedvosmisleno kaže da je retorika »nauka o dobrom govoru« - bene dicendi scientia. Jovan Sterija Popović, naš komediograf, profesor prava, ali i pisac prve retorike u modernoj Srbiji, smatra da je retorika »nauka koja pravila krasnorečija izlaže i opključuje sposobnost predstavlenija i misli izražavati pravilno, jasno i saobrazno s celju«. Još pre njega je Dositej Obradović pisao da je retorika «nauka lepo govoriti, srce množestva ljudi dobijati i celi narod na sve što je dobro, pohvalno i opštepolezno sklanjati i dovoditi». Čuvena Retorika Branislava Nušića ima podnaslov koji glasi Nauka o besedništvu. Retorika, dakle, predstavlja nauku o besedništvu, teorijski uobličena pravila i principe koji će pomoći da se održi uspešan govor, dok je sâmo besedništvo (govorništvo) praktična sfera u kojoj se ta pravila primenjuju. . .
Pojam i nastanak retorike
Nema sumnje da prvi začeci besedništva potiču iz čovekove iskonske potrebe da svoje misli, osećanja i želje, iskaže na način koji bi ostavio što snažniji utisak na sagovornike, kako bi ih pridobio za svoje ideje i stavove i ubedio u ispravnost vlastitih uverenja i životnih nazora. Otuda je prirodno što se pitanje rečitosti uzdiže do nivoa naučne discipline, koja pod imenom retorika kao elemenat kulturnog, javnog i političkog života drevne Helade, započinje da se razvija još pre nove ere. Stari Grci su, izgleda, prvi shvatili da na ovom svetu nema ništa jače od žive reči, ako je u pravom trenutku, na pravi način i na pravom mestu izgovorena, niti što nemoćnije, ako tako nije učinjeno. Kao da su znali za onu kinesku poslovicu koja uči da hladan čaj ili pirinač još nekako možemo da podnesemo, ali hladnu reč baš nikako. U našem narodu veoma je poznata maksima o snazi ljudske rečitosti: "Lepa reč i gvozdena vrata otvara". Pitanje govora i čovekove rečitosti dobijaju posebnu važnost ako se ima u vidu činjenica da i najsnažnija reč, koju bi izgovorio neki drugi besednik, u nekoj drugoj situaciji od one u kojoj smo je već čuli, nikada neće imati isti zvuk, istu snagu i isto značenje. . .
Aristotel je razlikovao retoriku i besedništvo. Smatrao je da se retorika bavi pronalaženjem najboljih sredstava za ubeđivanje: njen osnovni zadatak se ne sastoji u uveravanju, nego u »sposobnosti teorijskog iznalaženja uverljivog u svakom datom slučaju«. Dakle, besedništvo je sâma veština uveravanja, dok retorika ima zadatak da iznalazi najpogodnija sredstva za uveravanje slušalaca i daje savete kako se to postiže. Ciceron takođe podrazumeva razliku između besedništva i retorike, pa govori o retorici kao o nauci, dok pod govorništvom podrazumeva govorničku praksu, tj. praktično besedništvo (eloquentia). Pisac najznamenitijeg rimskog udžbenika retorike, Kvintilijan nedvosmisleno kaže da je retorika »nauka o dobrom govoru« - bene dicendi scientia. Jovan Sterija Popović, naš komediograf, profesor prava, ali i pisac prve retorike u modernoj Srbiji, smatra da je retorika »nauka koja pravila krasnorečija izlaže i opključuje sposobnost predstavlenija i misli izražavati pravilno, jasno i saobrazno s celju«. Još pre njega je Dositej Obradović pisao da je retorika «nauka lepo govoriti, srce množestva ljudi dobijati i celi narod na sve što je dobro, pohvalno i opštepolezno sklanjati i dovoditi». Čuvena Retorika Branislava Nušića ima podnaslov koji glasi Nauka o besedništvu. Retorika, dakle, predstavlja nauku o besedništvu, teorijski uobličena pravila i principe koji će pomoći da se održi uspešan govor, dok je sâmo besedništvo (govorništvo) praktična sfera u kojoj se ta pravila primenjuju. . .
Pojam i nastanak retorike
Nema sumnje da prvi začeci besedništva potiču iz čovekove iskonske potrebe da svoje misli, osećanja i želje, iskaže na način koji bi ostavio što snažniji utisak na sagovornike, kako bi ih pridobio za svoje ideje i stavove i ubedio u ispravnost vlastitih uverenja i životnih nazora. Otuda je prirodno što se pitanje rečitosti uzdiže do nivoa naučne discipline, koja pod imenom retorika kao elemenat kulturnog, javnog i političkog života drevne Helade, započinje da se razvija još pre nove ere. Stari Grci su, izgleda, prvi shvatili da na ovom svetu nema ništa jače od žive reči, ako je u pravom trenutku, na pravi način i na pravom mestu izgovorena, niti što nemoćnije, ako tako nije učinjeno. Kao da su znali za onu kinesku poslovicu koja uči da hladan čaj ili pirinač još nekako možemo da podnesemo, ali hladnu reč baš nikako. U našem narodu veoma je poznata maksima o snazi ljudske rečitosti: "Lepa reč i gvozdena vrata otvara". Pitanje govora i čovekove rečitosti dobijaju posebnu važnost ako se ima u vidu činjenica da i najsnažnija reč, koju bi izgovorio neki drugi besednik, u nekoj drugoj situaciji od one u kojoj smo je već čuli, nikada neće imati isti zvuk, istu snagu i isto značenje. . .