03-03-2011, 04:09 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Najveći sociolozi prošlosti predviđali su da će industrijalizacija, urbanizacija i prosperitet dovesti do opadanja, možda i do nestajanja religije. Ovaj proces nazivan je "sekularizacijom", pod kojom se podrazumeva smanjenje religiozne aktivnosti, u smislu članstva i učestalosti odlaska u crkvu, smanjenje uticaja religije na ljudsko ponašanje, i "desakralizacija" društva, u kojem natprirodne sile više neće imati važnost. I dalje se u literaturi obraća pažnja na tzv. "gubitak vrednosti" u modernoj zapadnoj kulturi. Koliko je ovaj proces odmakao, i kakave specifičnosti poprima u našoj kulturi, su neki od izazova za psihologe religije...
FAKTORI RELIGIOZNOSTI
Istorija religije, kao deo opšte istorije kulture, ne¬sumnjivo pokazuje da je religija promenljiva veličina, da se u toku istorijskog razvitka menja kako njena ja¬čina i proširenost tako i oblici njenog ispoljavanja (u verovanju, kultu, organizaciji). Sociologija religije prou-čava u prvom redu ekonomsko-društvene razloge ili fak¬tore tih promena. U te faktore spadaju: stepen razvije¬nosti proizvodnih snaga (tehnika), karakter produkcionih odnosa, klasna pripadnost, profesionalna pripadnost, oblik porodice. Pri tome sociologija religije ne treba da pođe od ide¬je da sami ekonomsko-društveni činioci direktno proiz¬vode ili neposredno potiskuju religiju; jer, ono što po¬država ili potiskuje religiju kao značajnu društvenu po¬javu nije nijedan pojedinačni faktor uzet sam za sebe, već ukupno stanje ljudske kulture (materijalne i duhov¬ne, karakter društvenih odnosa, oblik političkog sistema) na datom stepenu istorijskog razvoja. To stanje prven¬stveno je određeno stepenom moći organizovanog druš¬tva nad prirodom, dakle razvitkom tehnike i nauke. Doi¬sta, teško je poreći da je religioznost uopšte uzev bila ja¬ča ukoliko je čovekova tehničko-ekonomska moć bila manja. Ali da sama nauka i tehnika ne samo da ne mo¬gu da potisnu religiju već da čak i pri njihovoj najve¬ćoj razvijenosti može postojati visok stepen religiozno¬sti, viši čak nego u tehnički nerazvijenim zemljama - za to je primer današnja Amerika. To opet potvrđuje os¬novanost malo pre iznesene teze da dejstvo pojedinih faktora treba uvek posmatrati u određenom kulturno-istorijskom kontekstu kao osobenoj i često konfliktnoj sintezi, koja određuje stepen uticaja pojedinog faktora....
SADRŽAJ
UVOD 3
1 FAKTORI RELIGIOZNOSTI 4
1.1 Indikatori religioznosti 7
2 TRADICIONALNI ODNOS PREMA RELIGIJI I CRKVI 9
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12
Najveći sociolozi prošlosti predviđali su da će industrijalizacija, urbanizacija i prosperitet dovesti do opadanja, možda i do nestajanja religije. Ovaj proces nazivan je "sekularizacijom", pod kojom se podrazumeva smanjenje religiozne aktivnosti, u smislu članstva i učestalosti odlaska u crkvu, smanjenje uticaja religije na ljudsko ponašanje, i "desakralizacija" društva, u kojem natprirodne sile više neće imati važnost. I dalje se u literaturi obraća pažnja na tzv. "gubitak vrednosti" u modernoj zapadnoj kulturi. Koliko je ovaj proces odmakao, i kakave specifičnosti poprima u našoj kulturi, su neki od izazova za psihologe religije...
FAKTORI RELIGIOZNOSTI
Istorija religije, kao deo opšte istorije kulture, ne¬sumnjivo pokazuje da je religija promenljiva veličina, da se u toku istorijskog razvitka menja kako njena ja¬čina i proširenost tako i oblici njenog ispoljavanja (u verovanju, kultu, organizaciji). Sociologija religije prou-čava u prvom redu ekonomsko-društvene razloge ili fak¬tore tih promena. U te faktore spadaju: stepen razvije¬nosti proizvodnih snaga (tehnika), karakter produkcionih odnosa, klasna pripadnost, profesionalna pripadnost, oblik porodice. Pri tome sociologija religije ne treba da pođe od ide¬je da sami ekonomsko-društveni činioci direktno proiz¬vode ili neposredno potiskuju religiju; jer, ono što po¬država ili potiskuje religiju kao značajnu društvenu po¬javu nije nijedan pojedinačni faktor uzet sam za sebe, već ukupno stanje ljudske kulture (materijalne i duhov¬ne, karakter društvenih odnosa, oblik političkog sistema) na datom stepenu istorijskog razvoja. To stanje prven¬stveno je određeno stepenom moći organizovanog druš¬tva nad prirodom, dakle razvitkom tehnike i nauke. Doi¬sta, teško je poreći da je religioznost uopšte uzev bila ja¬ča ukoliko je čovekova tehničko-ekonomska moć bila manja. Ali da sama nauka i tehnika ne samo da ne mo¬gu da potisnu religiju već da čak i pri njihovoj najve¬ćoj razvijenosti može postojati visok stepen religiozno¬sti, viši čak nego u tehnički nerazvijenim zemljama - za to je primer današnja Amerika. To opet potvrđuje os¬novanost malo pre iznesene teze da dejstvo pojedinih faktora treba uvek posmatrati u određenom kulturno-istorijskom kontekstu kao osobenoj i često konfliktnoj sintezi, koja određuje stepen uticaja pojedinog faktora....
SADRŽAJ
UVOD 3
1 FAKTORI RELIGIOZNOSTI 4
1.1 Indikatori religioznosti 7
2 TRADICIONALNI ODNOS PREMA RELIGIJI I CRKVI 9
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12