28-02-2011, 10:50 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Pravo na rad spada u II generaciju ljudskih prava, u grupu ekonomsko-socijalnih prava. Definira se kao pravo koje pripada svakom licu kao mogućnost zarađivanja kroz slobodno prihvaćen ili izabran rad. Važni preduvjeti za ostavrivanje ovog prava su i zabrana ropstva i prisilnog rada. Pravo na rad ne podrazumijeva garancije prava na radno mesto, odnosno na zapošljavanje. Polazi se od toga da privredni subjekti otvaraju radna mesta i omogućavaju zapošljavanje, a država svojom aktivnom ekonomskom i socijalnom politikom stvara ambijent koji će ove subjekte stimulisati da otvaraju radna mesta.
U međunarodnim dokumentima i u savremenim ustavima, stalno se proširuje krug i učvršćuju garancije prava na rad i prava iz radnog odnosa, sve se više govori o grupi ovih prava, a ne o jedinstvenom pravu. U kategoriju ljudskih prava koja se odnose na rad, na radni proces ili na položaj čoveka na radu mogu svrstati, naročito, sledeća prava:...
ISTORIJSKI RAZVOJ PRAVA NA RAD
18. stoleće: Ideja da je rad temeljno pravo svih članova društva prvobittno je istaknuta u Francuskoj revoluciji. Charles Fourier, utopistički socijalni filozof prvi je iskoristio pojam “pravo na rad” i naglasio važnost rada ne samo za društveno nego i za psihičko blagostanje pojedinca. Smatrao je da države imaju obvezu osigurati jednake mogućnosti i zaključio da ostvarenje tog prava zahtijeva potpunu reorganizaciju društva. Takvi pogledi o pravu na rad susreću se takođe u socijalističkim teorijama; kasnije su slična stajališta promicale komunističke vlade. Stoga možemo reći da pravo na rad ima prilično “socijalističku tradiciju”.
19. stoleće: Industrijska revolucija dovela je do pojave radničke klase, društvene grupe
ovisne o plaćenom radu zbog neposedovanja sredstava za proizvodnju. Radnici su bili
iskorištavani i trpeli su opasne radne uslove u fabrikama, radionicama i rudnicima. Osiromašenje radnika razvilo je osećaj solidarnosti ...
S A D R Ž A J
UVOD 3
1 ISTORIJSKI RAZVOJ PRAVA NA RAD 3
1.1 Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (Konvencija) 4
1.2 Međunarodni pakt o ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima 5
1.3 Najčešća kršenja prava zaposlenih i prava iz radnog odnosa 6
1.4 Prestanak radnog odnosa zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga 7
1.5 Isplata zarađenih, a neisplaćenih plata 8
1.6 Isplata otpremnine 9
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 10
Pravo na rad spada u II generaciju ljudskih prava, u grupu ekonomsko-socijalnih prava. Definira se kao pravo koje pripada svakom licu kao mogućnost zarađivanja kroz slobodno prihvaćen ili izabran rad. Važni preduvjeti za ostavrivanje ovog prava su i zabrana ropstva i prisilnog rada. Pravo na rad ne podrazumijeva garancije prava na radno mesto, odnosno na zapošljavanje. Polazi se od toga da privredni subjekti otvaraju radna mesta i omogućavaju zapošljavanje, a država svojom aktivnom ekonomskom i socijalnom politikom stvara ambijent koji će ove subjekte stimulisati da otvaraju radna mesta.
U međunarodnim dokumentima i u savremenim ustavima, stalno se proširuje krug i učvršćuju garancije prava na rad i prava iz radnog odnosa, sve se više govori o grupi ovih prava, a ne o jedinstvenom pravu. U kategoriju ljudskih prava koja se odnose na rad, na radni proces ili na položaj čoveka na radu mogu svrstati, naročito, sledeća prava:...
ISTORIJSKI RAZVOJ PRAVA NA RAD
18. stoleće: Ideja da je rad temeljno pravo svih članova društva prvobittno je istaknuta u Francuskoj revoluciji. Charles Fourier, utopistički socijalni filozof prvi je iskoristio pojam “pravo na rad” i naglasio važnost rada ne samo za društveno nego i za psihičko blagostanje pojedinca. Smatrao je da države imaju obvezu osigurati jednake mogućnosti i zaključio da ostvarenje tog prava zahtijeva potpunu reorganizaciju društva. Takvi pogledi o pravu na rad susreću se takođe u socijalističkim teorijama; kasnije su slična stajališta promicale komunističke vlade. Stoga možemo reći da pravo na rad ima prilično “socijalističku tradiciju”.
19. stoleće: Industrijska revolucija dovela je do pojave radničke klase, društvene grupe
ovisne o plaćenom radu zbog neposedovanja sredstava za proizvodnju. Radnici su bili
iskorištavani i trpeli su opasne radne uslove u fabrikama, radionicama i rudnicima. Osiromašenje radnika razvilo je osećaj solidarnosti ...
S A D R Ž A J
UVOD 3
1 ISTORIJSKI RAZVOJ PRAVA NA RAD 3
1.1 Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (Konvencija) 4
1.2 Međunarodni pakt o ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima 5
1.3 Najčešća kršenja prava zaposlenih i prava iz radnog odnosa 6
1.4 Prestanak radnog odnosa zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga 7
1.5 Isplata zarađenih, a neisplaćenih plata 8
1.6 Isplata otpremnine 9
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 10