28-02-2011, 10:06 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Primarni subjekti parničnog postupka su sud i stranke. Parnični postupak je tipičan dvostranački postupak a stranke su tužilac i tuženi. Njihovi interesi u parnici su suprotstavljeni tužilac zahteva zaštitu svog subjektivnog prava za koje tvrdi da mu je radnjama ili propuštanjem radnji tuženog povređeno ili ugroženo, a tuženi je ona stranka pre kojoj se posredstvom suda odnosno postupka koji će on sprovesti i odluke koju će on doneti takva zaštita traži. Postojanje ovog nepomirljivog spora sukoba daje parničnom postupku karakter tipičnog spornog građanskog sudskog spora.
Bez dve stranke suprotstavljene interesima nema ni samog postupka. Spor između najmanje dva lica nastaje u načelu kao posledica prethodne nesaglasnosti o pravima i obavezama iz jednog materijalno pravnog odnosa. Stoga su pre nego što steknu svojstvo stranke u parnici tužilac i tuženi npr. bračni drugovi, roditelj i dete, poslodavac i radnik.
Pojam stranke je čisto procesni pojam. Jedan pravni subjekt postaje strankom tek kada je tužbom određen kao tužilac ili tuženi. O postojanju stranaka sud po službenoj dužnosti mora da vodi računa u toku celog postupka pa konstatacija da je jedna od stranaka prestala da postoji vodi odbacivanju tužbe. Presuda donesena u ovakvoj parnici je bez dejstva....
STRANAČKA SPOSOBNOST
Za određenje stranke u procesno pravnom smislu je od značaja i njena stranačka sposobnost. To je svojstvo stranke da bude nosilac procesnih prava i dužnosti u određenoj parnici koje su definisane merodavnim građanskim procesnim pravom. Zakon o parničnom postupku («Sl. Glasnik RS» br.125/2004) koristi ovaj pojam stranačke sposobnosti. Određenje stranke u parničnom postupku se vrši njenim imenovanjem za to svojstvo.
Međutim moguće je postojanje stranačke sposobnosti i u odsustvu stranke( kada je posebnim propisom određeno ko osim fizičkih i pravnih lica može biti stranka u postupku).
Osnovno je pravilo da stranka može da bude svako fizičko i pravno lice. Dakle, svako onaj ko ima pravnu sposobnost ima i stranačku sposobnost.
Stranačka sposobnost je šire priznata od pravne sposobnosti. Dok pravno sposobna mogu da budu samo fizička i pravna lica, stranačka sposobnost može da se prizna i organizacijama, udruženjima i državnim organima koji nisu subjekti prava...
Primarni subjekti parničnog postupka su sud i stranke. Parnični postupak je tipičan dvostranački postupak a stranke su tužilac i tuženi. Njihovi interesi u parnici su suprotstavljeni tužilac zahteva zaštitu svog subjektivnog prava za koje tvrdi da mu je radnjama ili propuštanjem radnji tuženog povređeno ili ugroženo, a tuženi je ona stranka pre kojoj se posredstvom suda odnosno postupka koji će on sprovesti i odluke koju će on doneti takva zaštita traži. Postojanje ovog nepomirljivog spora sukoba daje parničnom postupku karakter tipičnog spornog građanskog sudskog spora.
Bez dve stranke suprotstavljene interesima nema ni samog postupka. Spor između najmanje dva lica nastaje u načelu kao posledica prethodne nesaglasnosti o pravima i obavezama iz jednog materijalno pravnog odnosa. Stoga su pre nego što steknu svojstvo stranke u parnici tužilac i tuženi npr. bračni drugovi, roditelj i dete, poslodavac i radnik.
Pojam stranke je čisto procesni pojam. Jedan pravni subjekt postaje strankom tek kada je tužbom određen kao tužilac ili tuženi. O postojanju stranaka sud po službenoj dužnosti mora da vodi računa u toku celog postupka pa konstatacija da je jedna od stranaka prestala da postoji vodi odbacivanju tužbe. Presuda donesena u ovakvoj parnici je bez dejstva....
STRANAČKA SPOSOBNOST
Za određenje stranke u procesno pravnom smislu je od značaja i njena stranačka sposobnost. To je svojstvo stranke da bude nosilac procesnih prava i dužnosti u određenoj parnici koje su definisane merodavnim građanskim procesnim pravom. Zakon o parničnom postupku («Sl. Glasnik RS» br.125/2004) koristi ovaj pojam stranačke sposobnosti. Određenje stranke u parničnom postupku se vrši njenim imenovanjem za to svojstvo.
Međutim moguće je postojanje stranačke sposobnosti i u odsustvu stranke( kada je posebnim propisom određeno ko osim fizičkih i pravnih lica može biti stranka u postupku).
Osnovno je pravilo da stranka može da bude svako fizičko i pravno lice. Dakle, svako onaj ko ima pravnu sposobnost ima i stranačku sposobnost.
Stranačka sposobnost je šire priznata od pravne sposobnosti. Dok pravno sposobna mogu da budu samo fizička i pravna lica, stranačka sposobnost može da se prizna i organizacijama, udruženjima i državnim organima koji nisu subjekti prava...