11-01-2010, 01:25 AM
SADRŽAJ
1. UVOD ……………………………………………………………. 3
2. ISTORIJA LINUX OPERATIVNOG SISTEMA ……………….. 4
3. OPERATIVNI SISTEMI ………………………………………… 6
4. KORISNIČKI INTERFEJS ……………………………………… 12
5. X WINDOW SYSTEM ………………………………………….. 15
6. ZAKLJUČAK ……………………………………………………. 17
LITERATURA …………………………………………………... 18
1. UVOD
Operativni sistem je jedan od najvažnijih delova softvera koji koristi računar.
Bez operativnog sistema računar je beskorisno parče metala i provodnika koji može da posluži jedino kao ukras. Ako za hardver ka`emo da je srce računara, tada bi operativni sistem bio njegova duša.
Operativnom sistemu poveravamo opsluživanje aplikacija, pravilno iskorišćenje resursa kao i sigurnost naših podataka. Upravo zato operativni sistemi zaslužuju da na njih obratimo veliku pažnju. Izbor operativnog sistema nije ništa lakši od izbora računara.
Postoje mnogi operativni sistemi od Unix-a, Linux-a do MacOS-a, od Windows-a
do OS/2, od RISC OS-a do BeOS-a…
Linux je operativni sistem iz familije UNIX-olikih sistema. Kreirao ga je Linus Torvalds, student iz Finske, 1991. godine.
Linux je jedan je od retkih sistema koji je doživeo veliki uspeh i popularnost kao alternativa skupim i nedovoljno stabilnim sistemima. Linusu se ubrzo priključio veliki broj programera iz celog sveta, kojima se dopao projekat. Za nekoliko meseci, na hiljade ljudi je radilo na razvoju Linux kernela preko Interneta.
Zbog svojih karakteristika i mogućnosti Linux svakoga dana postaje sve popularniji.
Sam Linux je kernel, jezgro odnosno srž operativnog sistema koji upravlja radom računara, memorijom, perifernim uređajima, procesima.
Pošto je Linux UNIX klon, dosledno prati UNIX filozofiju rada. To je multitasking, višekorisnički 32-bitni operativni sistem, prvobitno zamisljen samo za Intel x86 arhitekturu. Naravno, potpuno je besplatan i distribuira se sa izvornim kodom. Upravo zbog tih razloga je stekao ogromnu popularnost prvo među studentima i programerima, a kasnije i kod svih ostalih korisnika računara. Ipak, nije se ograničio samo na Intel arhitekturu. Iskoristivsi besplatno dostupan izvorni kod, veliki broj programera odlučio je da prilagodi Linux i ostalim arhitekturama.
Sada Linux radi na Compaq Alpha AXP, Motorolinim 68000 procesorima, PowerPC, ARM, DEC VAX procesorima i Sunovim SPARC i UltraSPARC procesorima. Dosledno prateći OpenSource pokret (slobodno dostupni programi u obliku izvornog koda), programeri širom sveta počeli su da pišu ili prilago|avaju svoj softver za Linux. Tako sad za Linux postoji ogroman broj aplikacija i taj broj raste svakim danom.
. ISTORIJA LINUX OPERATIVNOG SISTEMA
Početkom ’90-tih Microsoft DOS(Disk operating system) je ubedljivo vladao carstvom personalnih računara. Sam skelet tog operativnog sistema Bil Gejts(Bill Gates), osnivač i vlasnik Microsofta, kupio je od hakera iz Sijetla za tričavih 50,000$, doradio ga, raširio ga po celom svetu lukavom marketinškom politikom i zaradio milijarde. No, korisnici PC računara nisu imali drugog izbora.
Alternativa, računari firme Apple(Apple Mac) su bili bolji ali ih je malo ljudi moglo sebi priuštiti zbog astronomske cene.
1991. godine, Linus Torvalds, student druge godine kompjuterskih nauka na Univerzitetu u Helsinkiju(Finska), koristio je operativni sistem zvani Minix. Minix je bio UNIXoliki operativni sistem otvorenog koda, zamena za UNIX, koga je napisao Endrju S. Tanenbaum (Andrew S. Tanenbaum), profesor koji je želeo da nauči svoje učenike arhitekturi i radu pravog operativnog sistema. Sam UNIX je bio suviše skup tako da su ga koristile uglavnom velike kompanije. Minix je bio solidan operativni sistem, ali ipak samo za učenike, konstruisan više kao pomoćno učilo nego kao snažan operativni sistem i bio je licenciran.
U to vreme programeri širom sveta bili su inspirisani projektom Ričarda Stalmana(Richard Stallman) GNU(GNU’s Not Unix), projektom čiji je cilj bio da svetu donese kvalitetan i slobodan(free) softver. Dugo očekivani GNU C prevodioc(kompajler) je bio dostupan, ali još nije postojao operativni sistem na kojem bi mogao da radi. Radilo se na GNU kernelu zvanom HURD, ali njegov izlazak se nije nazirao ni u sledećih nekoliko godina, a to je bio suviše veliki vremenski period za Linusa. 25. avgusta 1991. godine Linus je obavestio Minix zajednicu da radi na Linux-u jednostavnom operativnom sistemu za PC AT 386 računare.
U verziji 0.01 GNU bash(Bourne Again Shell) and gcc(GNU C compiler) bili su portovani i (za divno čudo) radili su, ali je operativnom sistemu, ukoliko ga u toj fazi razvitka možemo tako nazvati, bio neophodan MMU(Memory Menagment Unit), podržavao je jedino AT hard diskove i nije bio portabilan, mogao je da se “koristi” jedino na 386/486 računarima. Bio je uglavnom napisan u jeziku C, mada su najbitniji delovi bili u čistom asembleru. Bio je veoma bagovit i nije imao ni podršku za disketnu jedicu. No, koliko god to sirovo i ne primamljivo zvučalo izazvalo je veliku pažnju među programerima željnim znanja. Zahvaljujući Internetu, Linusu su se ubrzo pridružili stotine programera, zatim hiljade i za vrlo kratko vreme na Linuxu je radilo više stotina hiljada ljudi.
5. oktobra iste godine, objavljena je verzija 0.02, koja je (po Linusovim rečima) “čak mogla i da se koristi u zavisnosti od onoga {to želite”. GNU bash, gcc, sed, make, compress i drugi alati bili su operativni, podržavao je EGA i VGA grafiku, no podrška za disketne jedinice i SCSI uređaje nije bila ni na vidiku.
Verzije 0.10 i 0.11 sa VM(virtualnom memorijom) koje su usledile u roku od nekoliko meseci bile su dosta funkcionalne i po prvi put je i sam Linus napomenuo da smatra da je novi operativni sistem u nekim segmentima čak i bolji od Minix-a, ali da je to ipak amaterski
1. UVOD ……………………………………………………………. 3
2. ISTORIJA LINUX OPERATIVNOG SISTEMA ……………….. 4
3. OPERATIVNI SISTEMI ………………………………………… 6
4. KORISNIČKI INTERFEJS ……………………………………… 12
5. X WINDOW SYSTEM ………………………………………….. 15
6. ZAKLJUČAK ……………………………………………………. 17
LITERATURA …………………………………………………... 18
1. UVOD
Operativni sistem je jedan od najvažnijih delova softvera koji koristi računar.
Bez operativnog sistema računar je beskorisno parče metala i provodnika koji može da posluži jedino kao ukras. Ako za hardver ka`emo da je srce računara, tada bi operativni sistem bio njegova duša.
Operativnom sistemu poveravamo opsluživanje aplikacija, pravilno iskorišćenje resursa kao i sigurnost naših podataka. Upravo zato operativni sistemi zaslužuju da na njih obratimo veliku pažnju. Izbor operativnog sistema nije ništa lakši od izbora računara.
Postoje mnogi operativni sistemi od Unix-a, Linux-a do MacOS-a, od Windows-a
do OS/2, od RISC OS-a do BeOS-a…
Linux je operativni sistem iz familije UNIX-olikih sistema. Kreirao ga je Linus Torvalds, student iz Finske, 1991. godine.
Linux je jedan je od retkih sistema koji je doživeo veliki uspeh i popularnost kao alternativa skupim i nedovoljno stabilnim sistemima. Linusu se ubrzo priključio veliki broj programera iz celog sveta, kojima se dopao projekat. Za nekoliko meseci, na hiljade ljudi je radilo na razvoju Linux kernela preko Interneta.
Zbog svojih karakteristika i mogućnosti Linux svakoga dana postaje sve popularniji.
Sam Linux je kernel, jezgro odnosno srž operativnog sistema koji upravlja radom računara, memorijom, perifernim uređajima, procesima.
Pošto je Linux UNIX klon, dosledno prati UNIX filozofiju rada. To je multitasking, višekorisnički 32-bitni operativni sistem, prvobitno zamisljen samo za Intel x86 arhitekturu. Naravno, potpuno je besplatan i distribuira se sa izvornim kodom. Upravo zbog tih razloga je stekao ogromnu popularnost prvo među studentima i programerima, a kasnije i kod svih ostalih korisnika računara. Ipak, nije se ograničio samo na Intel arhitekturu. Iskoristivsi besplatno dostupan izvorni kod, veliki broj programera odlučio je da prilagodi Linux i ostalim arhitekturama.
Sada Linux radi na Compaq Alpha AXP, Motorolinim 68000 procesorima, PowerPC, ARM, DEC VAX procesorima i Sunovim SPARC i UltraSPARC procesorima. Dosledno prateći OpenSource pokret (slobodno dostupni programi u obliku izvornog koda), programeri širom sveta počeli su da pišu ili prilago|avaju svoj softver za Linux. Tako sad za Linux postoji ogroman broj aplikacija i taj broj raste svakim danom.
. ISTORIJA LINUX OPERATIVNOG SISTEMA
Početkom ’90-tih Microsoft DOS(Disk operating system) je ubedljivo vladao carstvom personalnih računara. Sam skelet tog operativnog sistema Bil Gejts(Bill Gates), osnivač i vlasnik Microsofta, kupio je od hakera iz Sijetla za tričavih 50,000$, doradio ga, raširio ga po celom svetu lukavom marketinškom politikom i zaradio milijarde. No, korisnici PC računara nisu imali drugog izbora.
Alternativa, računari firme Apple(Apple Mac) su bili bolji ali ih je malo ljudi moglo sebi priuštiti zbog astronomske cene.
1991. godine, Linus Torvalds, student druge godine kompjuterskih nauka na Univerzitetu u Helsinkiju(Finska), koristio je operativni sistem zvani Minix. Minix je bio UNIXoliki operativni sistem otvorenog koda, zamena za UNIX, koga je napisao Endrju S. Tanenbaum (Andrew S. Tanenbaum), profesor koji je želeo da nauči svoje učenike arhitekturi i radu pravog operativnog sistema. Sam UNIX je bio suviše skup tako da su ga koristile uglavnom velike kompanije. Minix je bio solidan operativni sistem, ali ipak samo za učenike, konstruisan više kao pomoćno učilo nego kao snažan operativni sistem i bio je licenciran.
U to vreme programeri širom sveta bili su inspirisani projektom Ričarda Stalmana(Richard Stallman) GNU(GNU’s Not Unix), projektom čiji je cilj bio da svetu donese kvalitetan i slobodan(free) softver. Dugo očekivani GNU C prevodioc(kompajler) je bio dostupan, ali još nije postojao operativni sistem na kojem bi mogao da radi. Radilo se na GNU kernelu zvanom HURD, ali njegov izlazak se nije nazirao ni u sledećih nekoliko godina, a to je bio suviše veliki vremenski period za Linusa. 25. avgusta 1991. godine Linus je obavestio Minix zajednicu da radi na Linux-u jednostavnom operativnom sistemu za PC AT 386 računare.
U verziji 0.01 GNU bash(Bourne Again Shell) and gcc(GNU C compiler) bili su portovani i (za divno čudo) radili su, ali je operativnom sistemu, ukoliko ga u toj fazi razvitka možemo tako nazvati, bio neophodan MMU(Memory Menagment Unit), podržavao je jedino AT hard diskove i nije bio portabilan, mogao je da se “koristi” jedino na 386/486 računarima. Bio je uglavnom napisan u jeziku C, mada su najbitniji delovi bili u čistom asembleru. Bio je veoma bagovit i nije imao ni podršku za disketnu jedicu. No, koliko god to sirovo i ne primamljivo zvučalo izazvalo je veliku pažnju među programerima željnim znanja. Zahvaljujući Internetu, Linusu su se ubrzo pridružili stotine programera, zatim hiljade i za vrlo kratko vreme na Linuxu je radilo više stotina hiljada ljudi.
5. oktobra iste godine, objavljena je verzija 0.02, koja je (po Linusovim rečima) “čak mogla i da se koristi u zavisnosti od onoga {to želite”. GNU bash, gcc, sed, make, compress i drugi alati bili su operativni, podržavao je EGA i VGA grafiku, no podrška za disketne jedinice i SCSI uređaje nije bila ni na vidiku.
Verzije 0.10 i 0.11 sa VM(virtualnom memorijom) koje su usledile u roku od nekoliko meseci bile su dosta funkcionalne i po prvi put je i sam Linus napomenuo da smatra da je novi operativni sistem u nekim segmentima čak i bolji od Minix-a, ali da je to ipak amaterski