08-01-2010, 05:21 PM
ORGANIZACIJA I SMISAO POSTOJANJA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA
Međunarodni monetarni fond je međunarodna organizacija kojoj je povereno nadgledanje globalnog finansijskog sistema putem praćanja valutnih kurseva i platnih bilansa, kao i kroz pružanje finansijske i tehničke podrške po zahtevu.
Međunarodni monetarni fond je, dakle, organizacija koja broji l84 zemalja, i čiji su napori usmereni ka negovanju globalne monetarne saradnje, osiguranju finansijske stabilnosti, pojednostavljenju međunarodne trgovine, promovisanju visoke stope zaposlenosti i održivog razvoja, kao i ka smanjenju siromaštva.
Sa izuzetnkom: Severne Koreje, Kube, Lihtenštajna, Andore, Monaka, Tuvalua i Naurua, sve članice Organizacije Ujedinjenih Nacija su ili punopravni članovi Međunarodnog monetarnog fonda, ili imaju svoje predstavnike u ovoj organizaciji.
Krajem 20-tih i početkom 30-tih godina XX veka ekonomska aktivnost u velikim industrijskim zemljama je bila u krizi, i te zemlje su počele da usvajaju primenu merkantilističke ekonomske politike, nastojeći da odbrane svoje privrede uvodeći sve snažnije zabrane u pogledu uvoza roba i usluga. U cilju očuvanja zlatnih rezervi i stabilnosti platnog bilansa pojedine zemlje su u potpunosti zabranile uvoz, neke su primenjivale metod obezvređivanja domaće valute, a neke su uvodile veoma stroge zabrane na upotrebu inostranih računa u vlasništvu svojih državljana.
Uticaj ovih mera na stabilizaciju tržišta je bio veoma diskutabilan, i osporavan stavom da su ''svi na dobitku kada je trgovina slobodna''. Vredi pomenuti da je teorija o slobodnoj trgovini zaista pokazivala pozitivne rezultate kada je u pitanju usko trgovinska delatnost, ali da treba imati na umu da pojedine grane profitiraju upravo onda kada druge privredne grane oživlajvaju ozbiljne gubitke.
Trgovina je na globalnom nivou zapadala u sve dublju krizu, kao i stopa zaposlenosti i nivo životnog standarda.
Pred sam svršetak II svetskog rata vodeće zemlje razmatrale su razne planove usmerene ka ponovnom uspostavljanju reda i poretka u međunarodnim odnosima, i na konferenciji Ujedinjenih Nacija u Breton Vudsu rođena je ideja o osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda. Zemlje-osnivači Međunarodnog monetarnog fonda postigli su dogovor oko Sporazuma o osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda, organizacije koja će biti zadužena da nadgleda međunarodni monetarni sistem i da promoviše, kako smanjenje ograničenja u odvijanju slobodne trgovine, tako i stabilnost valutnih kurseva.
Tvorci osnovne arhitekture orgnaizacije bili su britanski ekonomista Džon Majnard Kejns i šef ekonomskog odeljenja pri ministarstvu finansija Sjedinjenih američkih država zaduženog za medđunarodna ekonomska pitanja- Hari Dekster Vajt.
Međunarodni monetarni fond je zvanično osnovan u decembru l945. godine, pošto je 29 država ratifikovalo Sporazum o osnivanju Mwđunarodnog monetarnog fond-a.
Međunarodni monetarni fond je međunarodna organizacija kojoj je povereno nadgledanje globalnog finansijskog sistema putem praćanja valutnih kurseva i platnih bilansa, kao i kroz pružanje finansijske i tehničke podrške po zahtevu.
Međunarodni monetarni fond je, dakle, organizacija koja broji l84 zemalja, i čiji su napori usmereni ka negovanju globalne monetarne saradnje, osiguranju finansijske stabilnosti, pojednostavljenju međunarodne trgovine, promovisanju visoke stope zaposlenosti i održivog razvoja, kao i ka smanjenju siromaštva.
Sa izuzetnkom: Severne Koreje, Kube, Lihtenštajna, Andore, Monaka, Tuvalua i Naurua, sve članice Organizacije Ujedinjenih Nacija su ili punopravni članovi Međunarodnog monetarnog fonda, ili imaju svoje predstavnike u ovoj organizaciji.
Krajem 20-tih i početkom 30-tih godina XX veka ekonomska aktivnost u velikim industrijskim zemljama je bila u krizi, i te zemlje su počele da usvajaju primenu merkantilističke ekonomske politike, nastojeći da odbrane svoje privrede uvodeći sve snažnije zabrane u pogledu uvoza roba i usluga. U cilju očuvanja zlatnih rezervi i stabilnosti platnog bilansa pojedine zemlje su u potpunosti zabranile uvoz, neke su primenjivale metod obezvređivanja domaće valute, a neke su uvodile veoma stroge zabrane na upotrebu inostranih računa u vlasništvu svojih državljana.
Uticaj ovih mera na stabilizaciju tržišta je bio veoma diskutabilan, i osporavan stavom da su ''svi na dobitku kada je trgovina slobodna''. Vredi pomenuti da je teorija o slobodnoj trgovini zaista pokazivala pozitivne rezultate kada je u pitanju usko trgovinska delatnost, ali da treba imati na umu da pojedine grane profitiraju upravo onda kada druge privredne grane oživlajvaju ozbiljne gubitke.
Trgovina je na globalnom nivou zapadala u sve dublju krizu, kao i stopa zaposlenosti i nivo životnog standarda.
Pred sam svršetak II svetskog rata vodeće zemlje razmatrale su razne planove usmerene ka ponovnom uspostavljanju reda i poretka u međunarodnim odnosima, i na konferenciji Ujedinjenih Nacija u Breton Vudsu rođena je ideja o osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda. Zemlje-osnivači Međunarodnog monetarnog fonda postigli su dogovor oko Sporazuma o osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda, organizacije koja će biti zadužena da nadgleda međunarodni monetarni sistem i da promoviše, kako smanjenje ograničenja u odvijanju slobodne trgovine, tako i stabilnost valutnih kurseva.
Tvorci osnovne arhitekture orgnaizacije bili su britanski ekonomista Džon Majnard Kejns i šef ekonomskog odeljenja pri ministarstvu finansija Sjedinjenih američkih država zaduženog za medđunarodna ekonomska pitanja- Hari Dekster Vajt.
Međunarodni monetarni fond je zvanično osnovan u decembru l945. godine, pošto je 29 država ratifikovalo Sporazum o osnivanju Mwđunarodnog monetarnog fond-a.