10-02-2011, 01:39 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
STEPEN ZADUŽENOSTI SRBIJE
Hronični trgovinski deficit Srbije godinama se održava na visokom nivou usled rastućeg zaduživanja u inostranstvu. Usporavanje priliva stranih direktnih investicija (SDI) u 2008. i naročito u 2009. godini, dalo je dodatni podstrek povećanom zaduživanju u inostranstvu. U isto vreme, usledio je pad robnog izvoza i uvoza, što se odrazilo na smanjivanje trgovinskog deficita. Dakle, trgovinski deficit je opao, ali se povećao spoljni dug Srbije. Trgovinski deficit se uglavnom duguje uvozu robe namenjene širokoj potrošnji, dok je učešće uvoza opreme u ukupnom uvozu skromno. Da bi se održala makroekonomska stabilnost privrede u narednim godinama, potrebno je da tekuće zaduživanje u inostranstvu ima svoj investicioni korelat u domaćoj privredi. U protivnom, postoji rizik da izvozni prihodi u narednim godinama neće biti dovoljni za uredno servisiranje obaveza po inostranim kreditima, i normalna plaćanja prema inostranstvu po osnovu uvoza robe i usluga.
Dugogodišnje kretanje spoljnotrgovinske razmene Srbije s inostranstvom u znaku je rastućeg raskoraka između manje vrednosti izvoza i veće vrednosti uvoza. Porast trgovinskog deficita, odmah nakon normalizacije odnosa s inostrastvom krajem 2000. godine, pokazuje tradicionalnu naviku Srbije da više potroši nego što stvori u toku jedne godine. Teorijska i praktična iskustva upozoravaju da ovakav komoditet u spoljnoj trgovini ima svoje opravdanje samo ako se radi o pojačanom investiranju u zemlji, pa se inostrana akumulacija, u vidu uvoza opreme i savremene tehnologije, koristi za strukturne promene proizvodnje i povećanje konkurentnosti privrede. Međutim, ako se inostrana akumulacija koristi da bi se podigao nivo domaće potrošnje izvan investicione potrošnje, onda to nosi ozbiljne dugoročne probleme za zemlju. Upravo se Srbija nalazi pred ovim problemima, jer rastući trgovinski deficit od 2001. godine na ovamo nije imao svoje korene u investicionom angažovanju domaće privrede. Pre se radilo o uvozu proizvoda za široku potrošnju, dok je nabujala domaća potrošnja finansirana prodajom domaće imovine u procesu privatizacije i dodatnim zaduživanem u inostranstvu. Međunarodni monetarni fond (MMF) ukazuje na povezanost velikog trgovinskog deficita Srbije sa relativno niskim koeficijentom investiranja u poređenju sa drugim zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope...
S A D R Ž A J
1 STEPEN ZADUŽENOSTI SRBIJE 2
1.1 Stepen spoljne zaduženosti Srbije kao pokazatelj rizika od državnog bankrotstva 11
1.2 Zastoj u kapitalnim prilivima i srednjeročne posledice krize 17
2 OCENA PERFORMANSI SRPSKE PRIVREDE 20
ZAKLJUČAK 25
LITERATURA 27
STEPEN ZADUŽENOSTI SRBIJE
Hronični trgovinski deficit Srbije godinama se održava na visokom nivou usled rastućeg zaduživanja u inostranstvu. Usporavanje priliva stranih direktnih investicija (SDI) u 2008. i naročito u 2009. godini, dalo je dodatni podstrek povećanom zaduživanju u inostranstvu. U isto vreme, usledio je pad robnog izvoza i uvoza, što se odrazilo na smanjivanje trgovinskog deficita. Dakle, trgovinski deficit je opao, ali se povećao spoljni dug Srbije. Trgovinski deficit se uglavnom duguje uvozu robe namenjene širokoj potrošnji, dok je učešće uvoza opreme u ukupnom uvozu skromno. Da bi se održala makroekonomska stabilnost privrede u narednim godinama, potrebno je da tekuće zaduživanje u inostranstvu ima svoj investicioni korelat u domaćoj privredi. U protivnom, postoji rizik da izvozni prihodi u narednim godinama neće biti dovoljni za uredno servisiranje obaveza po inostranim kreditima, i normalna plaćanja prema inostranstvu po osnovu uvoza robe i usluga.
Dugogodišnje kretanje spoljnotrgovinske razmene Srbije s inostranstvom u znaku je rastućeg raskoraka između manje vrednosti izvoza i veće vrednosti uvoza. Porast trgovinskog deficita, odmah nakon normalizacije odnosa s inostrastvom krajem 2000. godine, pokazuje tradicionalnu naviku Srbije da više potroši nego što stvori u toku jedne godine. Teorijska i praktična iskustva upozoravaju da ovakav komoditet u spoljnoj trgovini ima svoje opravdanje samo ako se radi o pojačanom investiranju u zemlji, pa se inostrana akumulacija, u vidu uvoza opreme i savremene tehnologije, koristi za strukturne promene proizvodnje i povećanje konkurentnosti privrede. Međutim, ako se inostrana akumulacija koristi da bi se podigao nivo domaće potrošnje izvan investicione potrošnje, onda to nosi ozbiljne dugoročne probleme za zemlju. Upravo se Srbija nalazi pred ovim problemima, jer rastući trgovinski deficit od 2001. godine na ovamo nije imao svoje korene u investicionom angažovanju domaće privrede. Pre se radilo o uvozu proizvoda za široku potrošnju, dok je nabujala domaća potrošnja finansirana prodajom domaće imovine u procesu privatizacije i dodatnim zaduživanem u inostranstvu. Međunarodni monetarni fond (MMF) ukazuje na povezanost velikog trgovinskog deficita Srbije sa relativno niskim koeficijentom investiranja u poređenju sa drugim zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope...
S A D R Ž A J
1 STEPEN ZADUŽENOSTI SRBIJE 2
1.1 Stepen spoljne zaduženosti Srbije kao pokazatelj rizika od državnog bankrotstva 11
1.2 Zastoj u kapitalnim prilivima i srednjeročne posledice krize 17
2 OCENA PERFORMANSI SRPSKE PRIVREDE 20
ZAKLJUČAK 25
LITERATURA 27