08-01-2010, 03:45 PM
U svakom društvu postoje subjekti koji imaju vlast u socijološkom smislu riječi ali država je ta koja ima legitimnu na normama priznatu moć da prisiljava ljude na određeno ponašanje.
Dakle država je najviša vrhovna vlst kojoj su svi pojedinci i skupine podređeni. Nadmoć države nad ostalim vlastima je njna osobina „vlast nad vlasti“ iskazuje se i na način što je ona jedan od čimbenika koja normativno priznaje i druge vlasti.
Vrhovnost državne političke vlasti nad svim drugim drštvenim subjektima jeste bitna sastavnica državne suveenosti.
Suverenost znači da država ima najviše ovlasti da stvara najviše normativne pravne akte.
Prema tome vlast je treći element države i koa takva predstavlja svojstvo države odnosno njenih organa da izdaju obavezna pravila ponašanja kojima su dužni da se pokoravaju oni na koje se ta pravila odnose.
Naime vlast predpostavlja postojanje odnosa nadređenosti i podređnosti iza koga stoji kao garant monopol sile.
Za monopol pojam vlasti veže se pojam legitimnost koja u som izvornom značenju značenju znači da je vlast zasnovana na pranvim normama.
Dakle vlas nije ogoljena sila koj aje sama sebi cilj. Sticanje i posjedovanje legitimnosti je faktička i nepromjenjiva činjnica državne vlasti i ona ne mora biti ni objektivna ni racionalna već iz bilo kog razloga postojeće svjest i uvjerenje da su propisan apravila i primjen a sile opravdani i da se na njih pristaje.
Dakle za postojanje legitimnosti nije potrebno da ta prihvatljivost postoji kod državaljana.
Međutim odsustvo legitimnosti neće promjeniti suštinu vlasti ni suštinu države ono će samo biti pouzdan znak da prema obliku ta država nije demokratija već negi ima drgi oblik, te eda nije država u kojoj postoji vladavina prava nego država u kojoj donminira vladavina zakona.
Veoma često u obišnom govoru dolazi do zamjene pojmova legitimitet i legalitet, vjerovatno što imaju isti jezički korijen ( lat. Lex.- zakon)., a u pravom smislu riječi vidimo da se radi o pojmovima koji imaju sasvim različito značenje.
Kao što smo u prethodnom izlaganju istakli veoma važno svojstvo države jeste suverenost.
Koja u pravom značenju ukazuje da država prema drugim državama ima nezavisnu vlast i ravnopravn je sa istima, a to znači da neće primati nikave naredbe niti upustva.
Drgo na svojoj teritoriji državana vlast ima svojstva vrhovništva tj. Sve zajednice i pojedinci na njenom teritoriju joj se moraju pokoravati odnosno poštivati pravila ponačanja.
Slično kao legitimitet i suverenost u praksi predstavlja faktičko svojstvo i ono je promjenjiva kategorija.
Prema tome znači da je suverenost generalno svojstvo države a da sve a a se druge pojave koje su se javile u praksi i danas postoje to svojstvo stiču i danas.
Državna suverenost se sastoji od dva tipa odnosa:
Unutrašnja suverenost ili pravna vrhovnost sastoji se u tome da država stvara i ima isključivu ovlas u donošenju pravnih akata najviše pravne snage. A samim tim ona tim aktima konstituiše sebe kao organizaciju.
Dakle država je najviša vrhovna vlst kojoj su svi pojedinci i skupine podređeni. Nadmoć države nad ostalim vlastima je njna osobina „vlast nad vlasti“ iskazuje se i na način što je ona jedan od čimbenika koja normativno priznaje i druge vlasti.
Vrhovnost državne političke vlasti nad svim drugim drštvenim subjektima jeste bitna sastavnica državne suveenosti.
Suverenost znači da država ima najviše ovlasti da stvara najviše normativne pravne akte.
Prema tome vlast je treći element države i koa takva predstavlja svojstvo države odnosno njenih organa da izdaju obavezna pravila ponašanja kojima su dužni da se pokoravaju oni na koje se ta pravila odnose.
Naime vlast predpostavlja postojanje odnosa nadređenosti i podređnosti iza koga stoji kao garant monopol sile.
Za monopol pojam vlasti veže se pojam legitimnost koja u som izvornom značenju značenju znači da je vlast zasnovana na pranvim normama.
Dakle vlas nije ogoljena sila koj aje sama sebi cilj. Sticanje i posjedovanje legitimnosti je faktička i nepromjenjiva činjnica državne vlasti i ona ne mora biti ni objektivna ni racionalna već iz bilo kog razloga postojeće svjest i uvjerenje da su propisan apravila i primjen a sile opravdani i da se na njih pristaje.
Dakle za postojanje legitimnosti nije potrebno da ta prihvatljivost postoji kod državaljana.
Međutim odsustvo legitimnosti neće promjeniti suštinu vlasti ni suštinu države ono će samo biti pouzdan znak da prema obliku ta država nije demokratija već negi ima drgi oblik, te eda nije država u kojoj postoji vladavina prava nego država u kojoj donminira vladavina zakona.
Veoma često u obišnom govoru dolazi do zamjene pojmova legitimitet i legalitet, vjerovatno što imaju isti jezički korijen ( lat. Lex.- zakon)., a u pravom smislu riječi vidimo da se radi o pojmovima koji imaju sasvim različito značenje.
Kao što smo u prethodnom izlaganju istakli veoma važno svojstvo države jeste suverenost.
Koja u pravom značenju ukazuje da država prema drugim državama ima nezavisnu vlast i ravnopravn je sa istima, a to znači da neće primati nikave naredbe niti upustva.
Drgo na svojoj teritoriji državana vlast ima svojstva vrhovništva tj. Sve zajednice i pojedinci na njenom teritoriju joj se moraju pokoravati odnosno poštivati pravila ponačanja.
Slično kao legitimitet i suverenost u praksi predstavlja faktičko svojstvo i ono je promjenjiva kategorija.
Prema tome znači da je suverenost generalno svojstvo države a da sve a a se druge pojave koje su se javile u praksi i danas postoje to svojstvo stiču i danas.
Državna suverenost se sastoji od dva tipa odnosa:
Unutrašnja suverenost ili pravna vrhovnost sastoji se u tome da država stvara i ima isključivu ovlas u donošenju pravnih akata najviše pravne snage. A samim tim ona tim aktima konstituiše sebe kao organizaciju.