20-10-2010, 02:34 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
RELIGIJSKI KOMPLEKS VEZAN ZA RADJANJE
Polazeći od opšteg stava strukturalne antropologije da čovek ima potrebu da jasno definiše svet oko sebe, on označava i klasifikuje sva bića, predmete, događaje i pojave koje ga okružuju. Kako su vreme i prostor realne i prirodne komponente sveta koji ga okružuje, čovek i njihovo viđenje prenosi na nivo kulture i daje mu određeni simbolički značaj. Samim tim, termini koji su prikladni u ovom slučaju mogu biti kulturno vreme i kulturni prostor.
Kako čovek nije samo prirodno već i kulturno biće, tako on vreme sagledava analogno prirodnom protoku vremena. On stvara određene obrasce kulturnog vremena. Npr. Biološko trajanje čoveka određeno je prirodnim etapama: rođenje, sazrevanje starenje. Međutim, čovek kao biće kulture, ovim etapama pridaje i određeni društveni značaj, tj. svakom životnom dobu pripisuje i određeni socijalni status. Na taj način, biološko trajanje dobija i socijalno, kulturno obeležje.
Takođe, ove modele vremena možemo raspoznati u svim kulturama i oni se ne moraju bazirati na sličnim konceptima. Međutim, dve osnovne razlike u konceptima, koje je uočio M. Elijade, svode se na koncept nereligioznog, profanog i religioznog vremena. Po tom shvatanju, postoje dva vremena (i prostora) koja su različita i postoje nezavisno jedan od drugog. Takvo shvatanje podrazumeva da je profanoj realnosti suprotstavljena jedna drugačija, sveta realnost u kojoj se doživljavaju manifestacije svete moći.
Događaji kao što su venčanje, rađanje, prelazak u stanje zrelosti, bolest ili sahrana, važe za prelazne periode kojima je posvećena posebna pažnja što se obreda tiče. Te obrede možemo označiti kao «prelazne obrede» kako ih naziva A. Van Genep...
RELIGIJSKI KOMPLEKS VEZAN ZA RADJANJE
Polazeći od opšteg stava strukturalne antropologije da čovek ima potrebu da jasno definiše svet oko sebe, on označava i klasifikuje sva bića, predmete, događaje i pojave koje ga okružuju. Kako su vreme i prostor realne i prirodne komponente sveta koji ga okružuje, čovek i njihovo viđenje prenosi na nivo kulture i daje mu određeni simbolički značaj. Samim tim, termini koji su prikladni u ovom slučaju mogu biti kulturno vreme i kulturni prostor.
Kako čovek nije samo prirodno već i kulturno biće, tako on vreme sagledava analogno prirodnom protoku vremena. On stvara određene obrasce kulturnog vremena. Npr. Biološko trajanje čoveka određeno je prirodnim etapama: rođenje, sazrevanje starenje. Međutim, čovek kao biće kulture, ovim etapama pridaje i određeni društveni značaj, tj. svakom životnom dobu pripisuje i određeni socijalni status. Na taj način, biološko trajanje dobija i socijalno, kulturno obeležje.
Takođe, ove modele vremena možemo raspoznati u svim kulturama i oni se ne moraju bazirati na sličnim konceptima. Međutim, dve osnovne razlike u konceptima, koje je uočio M. Elijade, svode se na koncept nereligioznog, profanog i religioznog vremena. Po tom shvatanju, postoje dva vremena (i prostora) koja su različita i postoje nezavisno jedan od drugog. Takvo shvatanje podrazumeva da je profanoj realnosti suprotstavljena jedna drugačija, sveta realnost u kojoj se doživljavaju manifestacije svete moći.
Događaji kao što su venčanje, rađanje, prelazak u stanje zrelosti, bolest ili sahrana, važe za prelazne periode kojima je posvećena posebna pažnja što se obreda tiče. Te obrede možemo označiti kao «prelazne obrede» kako ih naziva A. Van Genep...