20-10-2010, 01:34 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Za temu svog seminarskog rada izabrala sam temu „Rimski brak“, koji je u sklopu predmeta „Rimsko pravo“. Ova tema me privukla, prije svega, zbog svoje zanimljivosti jer govorio o tadašnjim bračnim odnosima koji su se razlikovali od današnjih, zatim kako su sklapani, koji su bili uvjeti za sklapanje, te kako su se pojedini brakovi razvijali. Brak je, u najširem smislu, trajna zajednica života između muškarca i žene. Rimljani su brakom smatrali samo takvu zajdnicu koju je pravni poredak nazivao brakom. Po karakteristikama rimskog braka, koje ću navesti u daljnjem radu, možemo reći da se rimski brak bitno razlikuje od modernog braka za koji se traži samo početni konsenz, te se akt sklapanja braka smatra ugovorom, a brak je i nakon toga zamišljen kao trajan odnos, te se može razvesti, samo pod određenim okolnostima, i to odlukom suda. Osim braka, u Rimu su postojale i druge trajne zajdnice muškarca i žene, tj. konkubinat i contubernium, o kojima ću detaljnije pisati. Rimljani su poznavali dva oblika braka: sa manusom i bez manusa. ..
GLAVNI DIO
Pojam braka
Rimski brak (matrimonium nuptiae) je pravnim propisima uređena monogamijska zajednica života između muškarca i žene. Rimljani su brakom smatrali samo takvu zajednicu koju pravni poredak priznaje brakom. U tu svrhu tražila se faktična zajednica života muškarca i žene, i pored toga, trajna namjera, odnosno volja da budu muž i žena, a ta se namjera zvala affectio maritalis. Zato se rimski brak razvrgavao prestankom affectio maritalis odnosno prestankom zajedničkog življenja, jer su oba ta elementa braka morala postojati trajno. Imajući u vidu faktički elemenat životne zajednice, rimski pravnik Madestinus je definirao brak kao: “Odnos muža i žene, zajednicu svih oblika života, ustanovu božanskog i ljudskog prava“.
(Nuptiae sunt coniunctio maris et feminae et consortium omnis vitae divini et humani iuris communicatio). U postklasično doba mijenja se ranije shvatanje braka po kojem je affectio maritalis i životna zajednica bila bitni element braka kroz čitavo vrijeme njegova trajanja. Sada nastaje shvatanje da je za brak potreban samo početni sporazum supruga u času sklapanja braka i time već nastaje trajna zajednica. To novo shvatanje se pripisuje uticajima kršćanstva koje brak smatra nerazrješivim ili barem uveliko otežava poništenje braka. Za Justinijana: „Brak je veza muškarca i žene koja sadrži trajnu životnu zajednicu“. Brak je više bio socijalna ustanova, dok ga danas posmatramo kao zajednicu života dvoje ljudi....
Za temu svog seminarskog rada izabrala sam temu „Rimski brak“, koji je u sklopu predmeta „Rimsko pravo“. Ova tema me privukla, prije svega, zbog svoje zanimljivosti jer govorio o tadašnjim bračnim odnosima koji su se razlikovali od današnjih, zatim kako su sklapani, koji su bili uvjeti za sklapanje, te kako su se pojedini brakovi razvijali. Brak je, u najširem smislu, trajna zajednica života između muškarca i žene. Rimljani su brakom smatrali samo takvu zajdnicu koju je pravni poredak nazivao brakom. Po karakteristikama rimskog braka, koje ću navesti u daljnjem radu, možemo reći da se rimski brak bitno razlikuje od modernog braka za koji se traži samo početni konsenz, te se akt sklapanja braka smatra ugovorom, a brak je i nakon toga zamišljen kao trajan odnos, te se može razvesti, samo pod određenim okolnostima, i to odlukom suda. Osim braka, u Rimu su postojale i druge trajne zajdnice muškarca i žene, tj. konkubinat i contubernium, o kojima ću detaljnije pisati. Rimljani su poznavali dva oblika braka: sa manusom i bez manusa. ..
GLAVNI DIO
Pojam braka
Rimski brak (matrimonium nuptiae) je pravnim propisima uređena monogamijska zajednica života između muškarca i žene. Rimljani su brakom smatrali samo takvu zajednicu koju pravni poredak priznaje brakom. U tu svrhu tražila se faktična zajednica života muškarca i žene, i pored toga, trajna namjera, odnosno volja da budu muž i žena, a ta se namjera zvala affectio maritalis. Zato se rimski brak razvrgavao prestankom affectio maritalis odnosno prestankom zajedničkog življenja, jer su oba ta elementa braka morala postojati trajno. Imajući u vidu faktički elemenat životne zajednice, rimski pravnik Madestinus je definirao brak kao: “Odnos muža i žene, zajednicu svih oblika života, ustanovu božanskog i ljudskog prava“.
(Nuptiae sunt coniunctio maris et feminae et consortium omnis vitae divini et humani iuris communicatio). U postklasično doba mijenja se ranije shvatanje braka po kojem je affectio maritalis i životna zajednica bila bitni element braka kroz čitavo vrijeme njegova trajanja. Sada nastaje shvatanje da je za brak potreban samo početni sporazum supruga u času sklapanja braka i time već nastaje trajna zajednica. To novo shvatanje se pripisuje uticajima kršćanstva koje brak smatra nerazrješivim ili barem uveliko otežava poništenje braka. Za Justinijana: „Brak je veza muškarca i žene koja sadrži trajnu životnu zajednicu“. Brak je više bio socijalna ustanova, dok ga danas posmatramo kao zajednicu života dvoje ljudi....