15-10-2010, 03:14 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
... Da bi neko naučno djelo bilo kvalitetno urađeno potrebno je mnogo rada i truda. Prije svega potrebno je da se uoči i definiše problem istraživanja koji će za istraživača predstavljati nešto novo, još neotkriveno. Nakon uočavanja problema potrebno je postaviti određenu hipotezu na osnovu koje će se bazirati daljnje istraživanje, odnosno radi se na dokazivanju ili opovrgavanju te hipoteze. Da bi se ta hipoteza mogla dokazati ili opovrgnuti potrebno je prije toga izraditi orijentacijski plan naučnog istraživanja, zatim sastaviti radnu literaturu, i na kraju proučavati i sređivati literarni materijal. Kada se to završi određuje se struktura, odnosno kompozicija znanstvenog djela. Da bi naučno djelo bilo dobro i kvalitetno urađeno neophodno je da svi elementi znanstvenog djela budu kvalitetni i stručno odrađeni, a to zavisi, prije svega, od samog istraživača, odnosno autora, i nivoa njegovog znanja, stručnosti, iskustva i želje za uspjehom i ostvarenjem dobrog rezultata.
Da bi se svi elementi naučnog djela mogli kvalitetno izraditi istraživač mora u toku svoga rada da se koristi, pored svoga znanja, stručnosti i iskustva, određenim znanstvenim značajkama bez kojih nema dobrog naučnog djela. Te značajke su: objektivnost, pouzdanost, preciznost, sistematičnost i općenitost.
Objektivnost
Objektivnost je bitna značajka znanstvene spoznaje uopće, pa prema tome i znanstvenih metoda. Objektivnost pretpostavlja nepristran, stvaran, neutralan i pravedan odnos prema određenoj pojavi, predmetu ili objektu, koji postoji nezavisno od subjekata, njegovih opažanja i mišljenja. Osim toga objektivnost, pretpostavlja i objektivnu stvarnost, tj. materiju, prirodu, pojavu, sve ono što postoji nezavisno od spoznaje istraživača, i objektivnu istinu, tj. spoznaju koja odražava stvarnost onakvu kakva jeste.
Ova značajka znanstvenih metoda pred istraživača postavlja zahtjev da stalno i u potpunosti bude informiran o svim relevantnim činjenicama predmeta istraživanja. On, prema tome, mora biti u toku prethodnih spoznaja o određenom problemu. To znači da objektivnost pretpostavlja i informiranost, jer neinformiran istraživač ne može biti objektivan pa i u slučaju kada on to najiskrenije želi.
U kontekstu ove značajke nameće se pitanje: da li je objektivnost vezana za neke posebne etičke i psihološke osobine istraživača? Neosporno je da svaki znanstveni radnik mora da teži nepristranom traganju za istinom. Tu težnju, nažalost, nije uvijek jednostavno i lako postići. To iz jednostavnog razloga, što čovjek nema sposobnost apstraktnog i objektivnog razmišljanja nego njega na određena razmišljanja „gone“ razne strasti, emocije i ljudski zanos, temeljeni na osobnim idejama ili ideologijama svojih pristalica, pa zbog toga objektivnost znanstvenih metoda zahtjeva od istraživača da u izradi znanstvenog i stručnog djela, vanintelektualne i neobjektivne činjenice, kao što su osobne želje, ineteres i slično, koji bi mogli da negativno utiču na valjanost zaključka, ostavi po strani. Iako se znanost danas razvila do neslućenih razmjera, a trend brzog razvoja se i dalje nastavlja, ne smije se potcjenjivati utjecaj etičkih i psiholoških osobina istraživača koje često zavise o njegovom odgoju i obrazovanju i ideologiji onih koji su aktivno sudjelovali u odgojno-obrazovnom procesu. No, i pored takvih uticaja, znanstvene metode pred istraživača postavljaju i neke norme kojih se mora pridržavati ukoliko ne želi da naruši načelo objektivnosti...
... Da bi neko naučno djelo bilo kvalitetno urađeno potrebno je mnogo rada i truda. Prije svega potrebno je da se uoči i definiše problem istraživanja koji će za istraživača predstavljati nešto novo, još neotkriveno. Nakon uočavanja problema potrebno je postaviti određenu hipotezu na osnovu koje će se bazirati daljnje istraživanje, odnosno radi se na dokazivanju ili opovrgavanju te hipoteze. Da bi se ta hipoteza mogla dokazati ili opovrgnuti potrebno je prije toga izraditi orijentacijski plan naučnog istraživanja, zatim sastaviti radnu literaturu, i na kraju proučavati i sređivati literarni materijal. Kada se to završi određuje se struktura, odnosno kompozicija znanstvenog djela. Da bi naučno djelo bilo dobro i kvalitetno urađeno neophodno je da svi elementi znanstvenog djela budu kvalitetni i stručno odrađeni, a to zavisi, prije svega, od samog istraživača, odnosno autora, i nivoa njegovog znanja, stručnosti, iskustva i želje za uspjehom i ostvarenjem dobrog rezultata.
Da bi se svi elementi naučnog djela mogli kvalitetno izraditi istraživač mora u toku svoga rada da se koristi, pored svoga znanja, stručnosti i iskustva, određenim znanstvenim značajkama bez kojih nema dobrog naučnog djela. Te značajke su: objektivnost, pouzdanost, preciznost, sistematičnost i općenitost.
Objektivnost
Objektivnost je bitna značajka znanstvene spoznaje uopće, pa prema tome i znanstvenih metoda. Objektivnost pretpostavlja nepristran, stvaran, neutralan i pravedan odnos prema određenoj pojavi, predmetu ili objektu, koji postoji nezavisno od subjekata, njegovih opažanja i mišljenja. Osim toga objektivnost, pretpostavlja i objektivnu stvarnost, tj. materiju, prirodu, pojavu, sve ono što postoji nezavisno od spoznaje istraživača, i objektivnu istinu, tj. spoznaju koja odražava stvarnost onakvu kakva jeste.
Ova značajka znanstvenih metoda pred istraživača postavlja zahtjev da stalno i u potpunosti bude informiran o svim relevantnim činjenicama predmeta istraživanja. On, prema tome, mora biti u toku prethodnih spoznaja o određenom problemu. To znači da objektivnost pretpostavlja i informiranost, jer neinformiran istraživač ne može biti objektivan pa i u slučaju kada on to najiskrenije želi.
U kontekstu ove značajke nameće se pitanje: da li je objektivnost vezana za neke posebne etičke i psihološke osobine istraživača? Neosporno je da svaki znanstveni radnik mora da teži nepristranom traganju za istinom. Tu težnju, nažalost, nije uvijek jednostavno i lako postići. To iz jednostavnog razloga, što čovjek nema sposobnost apstraktnog i objektivnog razmišljanja nego njega na određena razmišljanja „gone“ razne strasti, emocije i ljudski zanos, temeljeni na osobnim idejama ili ideologijama svojih pristalica, pa zbog toga objektivnost znanstvenih metoda zahtjeva od istraživača da u izradi znanstvenog i stručnog djela, vanintelektualne i neobjektivne činjenice, kao što su osobne želje, ineteres i slično, koji bi mogli da negativno utiču na valjanost zaključka, ostavi po strani. Iako se znanost danas razvila do neslućenih razmjera, a trend brzog razvoja se i dalje nastavlja, ne smije se potcjenjivati utjecaj etičkih i psiholoških osobina istraživača koje često zavise o njegovom odgoju i obrazovanju i ideologiji onih koji su aktivno sudjelovali u odgojno-obrazovnom procesu. No, i pored takvih uticaja, znanstvene metode pred istraživača postavljaju i neke norme kojih se mora pridržavati ukoliko ne želi da naruši načelo objektivnosti...