15-10-2010, 02:54 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Ovo je samo isječak iz rada.
Svi detalji će u konačnoj verziji biti prilagođeni uputama koje ste nam prosledili.
Etika abortusa i kontracepcije
Postoji nekoliko teza koje imaju dominantan status u društvenim naukama u Hrvatskoj, a kojima se objašnjavaju demografski trendovi, kontraceptivna praksa i njihovi uzajamni odnosi. U ovom dijelu rada ću uzeti slobodu i izložiti svoje argumente kojima negiram tezu o direktnoj uzročnoj svezi između visokih stopa abortusa i niskog fertiliteta u Hrvatskoj. Osnovna je teza prema kojoj su visoke stope abortusa posljedica nekorišćenja kontracepcije. Visoke stope abortusa se posmatraju, prije svega, kao posljedica kontraceptivne greške pri primjeni prekinutog snošaja kao uobičajenog kontraceptivnog metoda u nas. Iz činjenice da muškarci imaju dominantnu ulogu u kontroli rađanja, medutim, ja ne mogu izvjesti zaključak da su žene pasivne žrtve muške dominacije. Vjerujem, a u daljem tekstu ću i obrazložiti zašto, da pristajući na pasivnu ulogu u domenu seksualnosti, žene aktivno učestvuju u reprodukovanju dominantnih rodnih uloga i odnosa.
Tijekom postojanja komunističke istočne Europe, u historijskim, ne tako davnim socijalističkim vremenima, pobačaj je tretiran kao medicinski ili društveni problem, bez politiziranja ženskih tema (vidi Maleck-Lewy, Marx Ferree 2000:114). To se promijenilo u post-socijalizmu i "osporilo definiciju žene kao etički odgovorne ili neodgovorne, kao akt samo-određivanja ili "ličnosti u sukobu" (ibid.). 1990. raspadom Jugoslavije, sa nacionalizmom na vrhuncu, pobačaj je sveden na pitanje biološkog opstanka naroda u cijeloj bivšoj zemlji. U Hrvatskoj, rasprave o pobačaju i sa njim povezani diskurs stanovništva dostiže vrhunac sredinom 1990ih.
Činjenica da broj pobačaja nadmašuje broj rođenja, u tom kontekstu, postaje snažna metafora za one koji tvrde da je pad nataliteta izraz biološke i moralne propasti nacije. Stručni diskursi su u više različitih načina prisvojili one političke. Jedna od posljedica je da je visoka stopa abortusa gotovo jednoglasno povezana s niskim fertilitetom od strane svih, uključujući i stručnjake. Stvorena je atmosfera u kojoj zakonodavstvo koje liberalizuje pobačaj postaje direktni uzrok niskog fertiliteta, i novi i potencijalni politički igrači počeli su iskazivati vlastitu zabrinutost zalažući se za ograničenja u postojećem statusu pobačaja u zakonodavstvu, ili čak za zabranu. U javnim raspravama, lokalne feministkinje su najglasnije i ostaju uporni branitelji liberalnog zakonodavstva i ženskih prava na slobodan izbor u pitanjima reprodukcije...
Ovo je samo isječak iz rada.
Svi detalji će u konačnoj verziji biti prilagođeni uputama koje ste nam prosledili.
Etika abortusa i kontracepcije
Postoji nekoliko teza koje imaju dominantan status u društvenim naukama u Hrvatskoj, a kojima se objašnjavaju demografski trendovi, kontraceptivna praksa i njihovi uzajamni odnosi. U ovom dijelu rada ću uzeti slobodu i izložiti svoje argumente kojima negiram tezu o direktnoj uzročnoj svezi između visokih stopa abortusa i niskog fertiliteta u Hrvatskoj. Osnovna je teza prema kojoj su visoke stope abortusa posljedica nekorišćenja kontracepcije. Visoke stope abortusa se posmatraju, prije svega, kao posljedica kontraceptivne greške pri primjeni prekinutog snošaja kao uobičajenog kontraceptivnog metoda u nas. Iz činjenice da muškarci imaju dominantnu ulogu u kontroli rađanja, medutim, ja ne mogu izvjesti zaključak da su žene pasivne žrtve muške dominacije. Vjerujem, a u daljem tekstu ću i obrazložiti zašto, da pristajući na pasivnu ulogu u domenu seksualnosti, žene aktivno učestvuju u reprodukovanju dominantnih rodnih uloga i odnosa.
Tijekom postojanja komunističke istočne Europe, u historijskim, ne tako davnim socijalističkim vremenima, pobačaj je tretiran kao medicinski ili društveni problem, bez politiziranja ženskih tema (vidi Maleck-Lewy, Marx Ferree 2000:114). To se promijenilo u post-socijalizmu i "osporilo definiciju žene kao etički odgovorne ili neodgovorne, kao akt samo-određivanja ili "ličnosti u sukobu" (ibid.). 1990. raspadom Jugoslavije, sa nacionalizmom na vrhuncu, pobačaj je sveden na pitanje biološkog opstanka naroda u cijeloj bivšoj zemlji. U Hrvatskoj, rasprave o pobačaju i sa njim povezani diskurs stanovništva dostiže vrhunac sredinom 1990ih.
Činjenica da broj pobačaja nadmašuje broj rođenja, u tom kontekstu, postaje snažna metafora za one koji tvrde da je pad nataliteta izraz biološke i moralne propasti nacije. Stručni diskursi su u više različitih načina prisvojili one političke. Jedna od posljedica je da je visoka stopa abortusa gotovo jednoglasno povezana s niskim fertilitetom od strane svih, uključujući i stručnjake. Stvorena je atmosfera u kojoj zakonodavstvo koje liberalizuje pobačaj postaje direktni uzrok niskog fertiliteta, i novi i potencijalni politički igrači počeli su iskazivati vlastitu zabrinutost zalažući se za ograničenja u postojećem statusu pobačaja u zakonodavstvu, ili čak za zabranu. U javnim raspravama, lokalne feministkinje su najglasnije i ostaju uporni branitelji liberalnog zakonodavstva i ženskih prava na slobodan izbor u pitanjima reprodukcije...