10-10-2010, 03:07 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Istorijski posmatrano, razvoj međunarodnog privrednog prava može da se svede na dvije tendencije. Jedna prijedstavlja proces integracije koji se odigrao u srijednjem vijeku stvaranjem lex mercatoria kao skupa međunarodnih običaja, a druga proces dezintegracije kada je tako stvoreno kosmopolitsko i univerzalno trgovačko pravo inkorporisano u nacionalne trgovinske i građanske zakonike (tokom XIX veka, naročito). Sasvim je izvjesno, međutim, da smo danas – služeći se terminologijom A. Goldštajna, svjedoci reintegracije međunarodnog privrednog prava koje se vrši kako putem međunarodnih konvencija, tako i putem tzv. Autonomnog međunarodnog privrednog prava, koje stvaraju sami privredni subjekti u međunarodnom trgovinskom prometu. Nema sumnje da je, i pored postojanja nacionalnih zakonika međunarodno privredno, a naročito međunarodno poslovno pravo nastavilo da se razvija, jer je to bilo logično pošto donošenjem nacionalnih zakonika, za koje francuski prof. A.Tunc A. (UNCITRAL : CNUDCI koja prijedstavlja formulating agency, tj. tijelo koje formuliše propise ili preko drugih međunarodnih organizacija, naročito UNIDROIT, Haške konferencije za međunarodno pravo) kaže, da prijedstavljaju “nacionalizam na području prava”, nije prestala međunarodna trgovina kojoj nacionalni propisi nikad nisu odgovarali. Otuda se, paralelno sa postojanjem nacionalnih kodifikacija razvijalo međunarodno trgovinsko pravo, istina najpre kao običajno i formularno da bi zatim (naročito posle Drugog svijetskog rata) došlo do zaključivanja mnogobrojnih međunarodnih konvencija i sporazuma kojima su se kodifikovala pravila međunarodnog privrednog prava. U ovom kontekstu svakako treba posebno naglasiti značaj koji ima Komisija Ujedinjenih nacija, međunarodno trgovinsko pravo, privatno pravo, Međunarodne trgovinske komore, UNCTAD-a i drugih, što je doprinjelo nagloj i značajnoj reafirmaciji međunarodnog privrednog prava. Brojne međunarodne konvencije koje su usvojene ili su u priprem i model- zakoni ili vodiči pripremljeni su upravo u okviru ove komisije.
Međunarodno poslovno (privredno) pravo prijedstavlja skup pravnih pravila kojima se regulišu međunarodni ekonomski odnosi. To je mlada pravna discipline koja afirmaciju dobija u zadnje vrijeme. Odrijeđeni autori smatraju da treba da ima status posebne pravne discipline, a postoje i oni koji smatraju da se ne može raditi o posebnoj grani prava. Razvojem međunarodnih ekonomskih odnosa, Međunarodnog poslovnog opštenja između poslovnih (privrednih) subjekata iz različitih država i uvećanog prometa robe i usluga na međunarodnim relacijama nužno je egzistiranje posebne pravne discipline, kao što je Međunarodno poslovno (privredno) pravo...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Problem, predmet i objekat istraživanja 6
1.2 Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 6
1.3 Svrha i ciljevi istraživanja 6
1.4 Naučne metode 6
1.5 Struktura rada 7
2 Hijerarhija pravnih izvora 8
2.1 Pojam hijerarhije uopšte 8
2.2 Principi na kojima se hijerarhija prava zasniva 8
2.3 Značaj hierarhije i analiza hierarhije međunarodnih poslovnih odnosa 9
2.4 Problem hijerarhije odnosa 14
3 Izvori međunarodnog privrednog prava 15
3.1 Međunarodne konvencije kao izvor međunarodnog privrednog prava 15
4 Autonomno međunarodno trgovinsko pravo 16
4.1 Formularni ugovori i opšti uslovi poslovanja 17
4.2 Međunarodni formularni ugovori 17
4.3 Ženevski opšti uslovi i tipski ugovori 19
4.3.1 Opšte karakteristike Ženevskih opštih uslova 20
4.3.2 UNIDROIT načela međunarodnih trgovinskih ugovora iz 2004. Godine 21
4.3.3 Načela evropskog ugovornog prava iz 1988. I 2002.godine 21
4.3.4 Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih termina – Incoterms 2000. 21
4.3.5 Spoljno trgovinsko poslovanje 22
5 Običaji i uzanse 23
5.1.1 Određivanje pojma običaja 24
5.1.2 Razlike između dobrih običaja i morala 24
5.1.3 Razlike između poslovnih običaja i običajnog prava 25
5.2 Uzanse 25
5.3 Bečka konvencija, modeli tumačenja i primjena 26
6 PRAVO EVROPSKE UNIJE KAO IZVOR MEĐUNARODNOG PRIVREDNOG PRAVA 39
6.1 Priroda i sadržina 39
6.2 Izvori prava 40
6.3 Odnos prava EU prema nacionalnim pravima države 42
ZAKLJUČAK 44
LITERATURA 45
Istorijski posmatrano, razvoj međunarodnog privrednog prava može da se svede na dvije tendencije. Jedna prijedstavlja proces integracije koji se odigrao u srijednjem vijeku stvaranjem lex mercatoria kao skupa međunarodnih običaja, a druga proces dezintegracije kada je tako stvoreno kosmopolitsko i univerzalno trgovačko pravo inkorporisano u nacionalne trgovinske i građanske zakonike (tokom XIX veka, naročito). Sasvim je izvjesno, međutim, da smo danas – služeći se terminologijom A. Goldštajna, svjedoci reintegracije međunarodnog privrednog prava koje se vrši kako putem međunarodnih konvencija, tako i putem tzv. Autonomnog međunarodnog privrednog prava, koje stvaraju sami privredni subjekti u međunarodnom trgovinskom prometu. Nema sumnje da je, i pored postojanja nacionalnih zakonika međunarodno privredno, a naročito međunarodno poslovno pravo nastavilo da se razvija, jer je to bilo logično pošto donošenjem nacionalnih zakonika, za koje francuski prof. A.Tunc A. (UNCITRAL : CNUDCI koja prijedstavlja formulating agency, tj. tijelo koje formuliše propise ili preko drugih međunarodnih organizacija, naročito UNIDROIT, Haške konferencije za međunarodno pravo) kaže, da prijedstavljaju “nacionalizam na području prava”, nije prestala međunarodna trgovina kojoj nacionalni propisi nikad nisu odgovarali. Otuda se, paralelno sa postojanjem nacionalnih kodifikacija razvijalo međunarodno trgovinsko pravo, istina najpre kao običajno i formularno da bi zatim (naročito posle Drugog svijetskog rata) došlo do zaključivanja mnogobrojnih međunarodnih konvencija i sporazuma kojima su se kodifikovala pravila međunarodnog privrednog prava. U ovom kontekstu svakako treba posebno naglasiti značaj koji ima Komisija Ujedinjenih nacija, međunarodno trgovinsko pravo, privatno pravo, Međunarodne trgovinske komore, UNCTAD-a i drugih, što je doprinjelo nagloj i značajnoj reafirmaciji međunarodnog privrednog prava. Brojne međunarodne konvencije koje su usvojene ili su u priprem i model- zakoni ili vodiči pripremljeni su upravo u okviru ove komisije.
Međunarodno poslovno (privredno) pravo prijedstavlja skup pravnih pravila kojima se regulišu međunarodni ekonomski odnosi. To je mlada pravna discipline koja afirmaciju dobija u zadnje vrijeme. Odrijeđeni autori smatraju da treba da ima status posebne pravne discipline, a postoje i oni koji smatraju da se ne može raditi o posebnoj grani prava. Razvojem međunarodnih ekonomskih odnosa, Međunarodnog poslovnog opštenja između poslovnih (privrednih) subjekata iz različitih država i uvećanog prometa robe i usluga na međunarodnim relacijama nužno je egzistiranje posebne pravne discipline, kao što je Međunarodno poslovno (privredno) pravo...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Problem, predmet i objekat istraživanja 6
1.2 Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 6
1.3 Svrha i ciljevi istraživanja 6
1.4 Naučne metode 6
1.5 Struktura rada 7
2 Hijerarhija pravnih izvora 8
2.1 Pojam hijerarhije uopšte 8
2.2 Principi na kojima se hijerarhija prava zasniva 8
2.3 Značaj hierarhije i analiza hierarhije međunarodnih poslovnih odnosa 9
2.4 Problem hijerarhije odnosa 14
3 Izvori međunarodnog privrednog prava 15
3.1 Međunarodne konvencije kao izvor međunarodnog privrednog prava 15
4 Autonomno međunarodno trgovinsko pravo 16
4.1 Formularni ugovori i opšti uslovi poslovanja 17
4.2 Međunarodni formularni ugovori 17
4.3 Ženevski opšti uslovi i tipski ugovori 19
4.3.1 Opšte karakteristike Ženevskih opštih uslova 20
4.3.2 UNIDROIT načela međunarodnih trgovinskih ugovora iz 2004. Godine 21
4.3.3 Načela evropskog ugovornog prava iz 1988. I 2002.godine 21
4.3.4 Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih termina – Incoterms 2000. 21
4.3.5 Spoljno trgovinsko poslovanje 22
5 Običaji i uzanse 23
5.1.1 Određivanje pojma običaja 24
5.1.2 Razlike između dobrih običaja i morala 24
5.1.3 Razlike između poslovnih običaja i običajnog prava 25
5.2 Uzanse 25
5.3 Bečka konvencija, modeli tumačenja i primjena 26
6 PRAVO EVROPSKE UNIJE KAO IZVOR MEĐUNARODNOG PRIVREDNOG PRAVA 39
6.1 Priroda i sadržina 39
6.2 Izvori prava 40
6.3 Odnos prava EU prema nacionalnim pravima države 42
ZAKLJUČAK 44
LITERATURA 45