10-09-2010, 03:13 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Tema mog seminarskog rada je pravno ovlaštenje i pravna obveza. U tekstu koji slijedi pokušati ću da kroz pravni odnos na što jednostavniji način to objasnim. To ću učiniti objašnjenjem riječi, definiranjem osnovnih pojmova, a to su ovdje pravno ovlaštenje i pravna obveza. Također ću pokušati analizirati sadržinu pravnog ovlaštenja i objasniti kroz primjere, kao i to šta je pravni status i koje su vrste pravnih ovlaštenja i pravnih obveza.
PRAVNO OVLAŠTENJE
Pravni odnos je društveni odnos između najmanje dva pravna subjekta koji jedan prema drugome imaju pravnu obvezu i pravno ovlaštenje s obzirom na neki pravni objekt. Pravni subjekti su nosioci normativnih značenja pravnog ovlaštenja i pravne obveze s obzirom na neke objekte. Ta dva normativna značenja jesu vrijednosti ( za razliku od delikta kao bezvrijednosti ) koje normotvorac hoće postići u pravim odnosima polazeći od vladajućih interesa i shvaćanja pravednosti. Pravno ovlaštenje je položaj jednog subjekta, postavljen pravnom normom, da radi ostvarenja svog interesa može ( ili u nadležnosti: mora ) nešto činiti ili ne činiti, te da ima dvostruku moć prema nekom drugom subjektu ( obvezniku ): prvo, moć da od njega zahtjeva neko činjenje, davanje ili nečinjenje s obzirom na jedan objekt, i drugo, moć da ga tuži pred državnim organom ako ne udovolji zahtjevu. Pravno ovlaštenje je vid društvene moći. To je pravno zaštićena mogućnost jednog subjekta da nešto čini, dobije ili ne čini, te njegova pravno priznata sposobnost da utječe na ponašanje drugih tako da zahtijeva od njih neki objekt ( činjenje, nečinjenje, stvari ) radi ostvarenja svog interesa i da ih na to prisili putem države koja ima monopol legalne fizičke prisile. Što više i što važnijih ovlaštenja neko ima, to je on moćniji subjekt u zajednici ...
Tema mog seminarskog rada je pravno ovlaštenje i pravna obveza. U tekstu koji slijedi pokušati ću da kroz pravni odnos na što jednostavniji način to objasnim. To ću učiniti objašnjenjem riječi, definiranjem osnovnih pojmova, a to su ovdje pravno ovlaštenje i pravna obveza. Također ću pokušati analizirati sadržinu pravnog ovlaštenja i objasniti kroz primjere, kao i to šta je pravni status i koje su vrste pravnih ovlaštenja i pravnih obveza.
PRAVNO OVLAŠTENJE
Pravni odnos je društveni odnos između najmanje dva pravna subjekta koji jedan prema drugome imaju pravnu obvezu i pravno ovlaštenje s obzirom na neki pravni objekt. Pravni subjekti su nosioci normativnih značenja pravnog ovlaštenja i pravne obveze s obzirom na neke objekte. Ta dva normativna značenja jesu vrijednosti ( za razliku od delikta kao bezvrijednosti ) koje normotvorac hoće postići u pravim odnosima polazeći od vladajućih interesa i shvaćanja pravednosti. Pravno ovlaštenje je položaj jednog subjekta, postavljen pravnom normom, da radi ostvarenja svog interesa može ( ili u nadležnosti: mora ) nešto činiti ili ne činiti, te da ima dvostruku moć prema nekom drugom subjektu ( obvezniku ): prvo, moć da od njega zahtjeva neko činjenje, davanje ili nečinjenje s obzirom na jedan objekt, i drugo, moć da ga tuži pred državnim organom ako ne udovolji zahtjevu. Pravno ovlaštenje je vid društvene moći. To je pravno zaštićena mogućnost jednog subjekta da nešto čini, dobije ili ne čini, te njegova pravno priznata sposobnost da utječe na ponašanje drugih tako da zahtijeva od njih neki objekt ( činjenje, nečinjenje, stvari ) radi ostvarenja svog interesa i da ih na to prisili putem države koja ima monopol legalne fizičke prisile. Što više i što važnijih ovlaštenja neko ima, to je on moćniji subjekt u zajednici ...