10-09-2010, 01:21 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Kolizijsko – pravna zaštita slabije ugovorne strane podrazumijeva zaštitu u pogledu izbora mjerodavnog prava, koje je povoljnije za slabiju ugovornu stranu, prije svega za potrošače. Slabija ugovorna strana ne mora se isključivo odnositi na potrošače. Koja je ugovorna strana slabija zavisi od konkretnog slučaja na osnovu analize svih okolnosti. Slabija ugovorna strana je ona koja je u nepovoljnijem položaju kad se uzmu u obzir sve okolnosti ugovorno-pravnog odnosa. U našem seminarskom radu pod nazivom ˝Zaštita slabije ugovorne strane u skladu sa Uredbom Rim I˝ prvenstveno smo se bavile potrošačkim ugovorima kao i pojedinačnim ugovorima o radu, polazeći od pretpostavke da se i radnici smatraju potrošačima. Naravno, Uredbom Rim I obuhvaćen je i ugovor o prijevozu te ugovor o osiguranju. Mi smo se bavile detaljnom analizom potrošačkih ugovora i pojedinačnih ugovora, jer su oni ti koji su povod brojnih razmatranja među pravnicima i teoretičarima, pa se o tome ima mnogo šta reći.
U teoriji se da raspravljati o definisanju pojma potrošača. Uredbom Rim I riješena je dilema u tom pogledu davanjem tačne definicije potrošača.
Bosna i Hercegovina zaostaje u pogledu kolizijsko – pravne zaštite za zemljama regiona kao i za zemljama EU. Zato smo se osvrnule i na Zakon o MPP-u u BiH pokušavajući naći adekvatnu zaštitu slabije ugovorne strane u već postojećim odredbama. Koliko je to bilo moguće i u kojoj mjeri slijedi u nastavku ovog rada.
Valja napomenuti i to da je u materijalno – pravnom pogledu učinjen korak naprijed donošenjem Zakona o zaštiti potrošača. Međutim, smatramo da to nije dovoljno, jer je njegova primjena svedena na minimum što je poražavajuće, jer ako bismo se bavili razlozima za ovakvo stanje mogli bismo jedino doći do zaključka da je u pitanju nedovoljna educiranost kako sudija tako i građana što je apsurd na današnjem vremenu kada su sredstva informisanja mnogobrojna i skoro dovedena do savršenstva...
POJAM POTROŠAČA
2003. god Komisija je u svrhu jedinstvenog Evropskog privatnog parava sačinila Akcioni plan za koherentno ugovorno pravo, čime je zapravo napravila prvi korak ka ostvarenju tog cilja. Komisija je predložila da se izradom ˝Zajedničkog referentnog okvira˝ i na njemu zasnovanog ˝Opcionalnog instrumenta˝ poboljša koherentnost Evropskog ugovornog prava, pri čemu je ˝Opcionalni instrument˝ po svom predviđenom konceptu podsjećao na Evropski zakonik civilnog prava. Međutim, stvarnost je pokazala da su imali prevelike ambicije, jer je Komisija već u 2003. godini svoje planove reducirala na Zajednički referentni okvir, čiji su pripremni radovi bili ograničeni na konskolidaciju i usklađivanje potrošačkog aquis-a. U tu svrhu Komisija je donijela Zelenu knjigu o provjeri potrošačkog acquis-a 8. februara 2007. godine. Zelena knjiga o potrošačkom pravu 2007. god. zasniva se na provjeri 8 potrošačkih direktiva EU: Direktive o ugovorima zaključenim izvan poslovnih prostorija, Direktive o putovanjima sa paket aranžmanom, Direktive o nepoštenim klauzulama u potrošačkim ugovorima, Direktive o korištenju nekretnina na određeno vrijeme, Direktive o ugovorima na daljinu, Direktive o isticanju cijena, Direktive o sudskim nalozima i Direktive o prodaji potrošačke robe. U navedenim direktivama ugrađen je klauzula ˝minimalne harmonizacije˝ koja podrazumijeva da je u direktivama obezbjeđen minimalni nivo zaštite ispod kojeg se ne smije ići, a državama se daje mogućnost da propišu veći nivo ukoliko smatraju to potrebnim...
Kolizijsko – pravna zaštita slabije ugovorne strane podrazumijeva zaštitu u pogledu izbora mjerodavnog prava, koje je povoljnije za slabiju ugovornu stranu, prije svega za potrošače. Slabija ugovorna strana ne mora se isključivo odnositi na potrošače. Koja je ugovorna strana slabija zavisi od konkretnog slučaja na osnovu analize svih okolnosti. Slabija ugovorna strana je ona koja je u nepovoljnijem položaju kad se uzmu u obzir sve okolnosti ugovorno-pravnog odnosa. U našem seminarskom radu pod nazivom ˝Zaštita slabije ugovorne strane u skladu sa Uredbom Rim I˝ prvenstveno smo se bavile potrošačkim ugovorima kao i pojedinačnim ugovorima o radu, polazeći od pretpostavke da se i radnici smatraju potrošačima. Naravno, Uredbom Rim I obuhvaćen je i ugovor o prijevozu te ugovor o osiguranju. Mi smo se bavile detaljnom analizom potrošačkih ugovora i pojedinačnih ugovora, jer su oni ti koji su povod brojnih razmatranja među pravnicima i teoretičarima, pa se o tome ima mnogo šta reći.
U teoriji se da raspravljati o definisanju pojma potrošača. Uredbom Rim I riješena je dilema u tom pogledu davanjem tačne definicije potrošača.
Bosna i Hercegovina zaostaje u pogledu kolizijsko – pravne zaštite za zemljama regiona kao i za zemljama EU. Zato smo se osvrnule i na Zakon o MPP-u u BiH pokušavajući naći adekvatnu zaštitu slabije ugovorne strane u već postojećim odredbama. Koliko je to bilo moguće i u kojoj mjeri slijedi u nastavku ovog rada.
Valja napomenuti i to da je u materijalno – pravnom pogledu učinjen korak naprijed donošenjem Zakona o zaštiti potrošača. Međutim, smatramo da to nije dovoljno, jer je njegova primjena svedena na minimum što je poražavajuće, jer ako bismo se bavili razlozima za ovakvo stanje mogli bismo jedino doći do zaključka da je u pitanju nedovoljna educiranost kako sudija tako i građana što je apsurd na današnjem vremenu kada su sredstva informisanja mnogobrojna i skoro dovedena do savršenstva...
POJAM POTROŠAČA
2003. god Komisija je u svrhu jedinstvenog Evropskog privatnog parava sačinila Akcioni plan za koherentno ugovorno pravo, čime je zapravo napravila prvi korak ka ostvarenju tog cilja. Komisija je predložila da se izradom ˝Zajedničkog referentnog okvira˝ i na njemu zasnovanog ˝Opcionalnog instrumenta˝ poboljša koherentnost Evropskog ugovornog prava, pri čemu je ˝Opcionalni instrument˝ po svom predviđenom konceptu podsjećao na Evropski zakonik civilnog prava. Međutim, stvarnost je pokazala da su imali prevelike ambicije, jer je Komisija već u 2003. godini svoje planove reducirala na Zajednički referentni okvir, čiji su pripremni radovi bili ograničeni na konskolidaciju i usklađivanje potrošačkog aquis-a. U tu svrhu Komisija je donijela Zelenu knjigu o provjeri potrošačkog acquis-a 8. februara 2007. godine. Zelena knjiga o potrošačkom pravu 2007. god. zasniva se na provjeri 8 potrošačkih direktiva EU: Direktive o ugovorima zaključenim izvan poslovnih prostorija, Direktive o putovanjima sa paket aranžmanom, Direktive o nepoštenim klauzulama u potrošačkim ugovorima, Direktive o korištenju nekretnina na određeno vrijeme, Direktive o ugovorima na daljinu, Direktive o isticanju cijena, Direktive o sudskim nalozima i Direktive o prodaji potrošačke robe. U navedenim direktivama ugrađen je klauzula ˝minimalne harmonizacije˝ koja podrazumijeva da je u direktivama obezbjeđen minimalni nivo zaštite ispod kojeg se ne smije ići, a državama se daje mogućnost da propišu veći nivo ukoliko smatraju to potrebnim...