09-09-2010, 05:19 PM
Najznačajnije obilježje 20 stoljeća svakako je apsolutna dominacija nafte, kao pogonskog goriva za transport i mehanizaciju. Nafta je prije svega, značajna zbog velike toplinske moći, prilične rasprostranjenosti nalazišta i relativno jednostavne eksploatacije i manipulacije. Pogodna je za različite vidive prerade pa se iz nje može dobiti široka lepeza proizvoda za vrlo različite namjene.
Pored toga nafta je značajna sirovina u kemijskoj industriji. Sa razvojem industrije, naročito kemijske potrošnja nafte je sve više rasla a njena cijena na tržištu uzrokovala je ekonomske poremećaje koji su doveli do poskupljenja osnovnih životnih nanirnica što je neminovno dovelo do pada životnog standarda stanovništva, a svijet neminovno podijelila u dvije kategorije na one koji je imaju i one koji je nemaju.
Dobiva se iz fosilnih ostataka, dakle neobnovljivih izvora tako da stručnjaci predviđaju skoro iscrpljivanje njenih izvora, što je svrstalo naftu u red strateških sirovina. Najrazvijenije zemlje koje su ujedno i najveći potrošači nafte odavno su počeli da razvijaju programe za proizvodnju alternativnih goriva koje bi smanjilo upotrebu nafte i možda čak njenu potpunu zamjenu i to kroz uporabu alternativnih izvora energije koji se dobiva od obnovljivih izvora.
Istraživanja su pokazala da su najperspektivnija alternativna goriva tzv. biogorivo, odnosno goriva dobivena iz biomase. Jedno od alternativnih goriva koje se dobiva iz obnovljivih izvora, svakako je biodizel. Biodizel je komercijalni naziv za metil - estar (ME) bez dodanog mineralnog goriva. Biodizel je stardardno tečno nemineralno gorivo. Biodizel je potpuno biorazgradive, nije toksičan, reducira štetne plinove koji stvaraju efekt staklenika.
Danas se masovno koriste dvije vrste goriva alkohol i biodizel. I jedno i drugo gorivo mogu se upotrebljavati samostalno ili uz dodatak konvekcionalnim gorivima. Biodizel je danas dostupno alternativno gorivo koje se priprema iz biljnih ulja i koristi u dizelskim motorima. Ipak, ovo nije nova tehnologija. Kada je Rudolph Diesel konstruirao svoj motor prije više od 100 godina, očekivao je da će ga pokretati ulje kikirikija, ali je benzin postao jeftinija alternativa koja je zamijenila biljna ulja.
Na sreću, biološki stvoren dizel nije zaboravljen. On je čist, učinkovit i nastaje iz obnovljivih izvora. Opasnost dizela, kao i drugih fosilnih goriva, leži u nastanku štetnih plinova koji zagađuju okoliš. Rezultat emisije ovih štetnih plinova u atmosferu je neuravnoteženost plinova koji štite život na Zemlji.
Štetne emisije biodizela znatno su niže u usporedbi s dizelskim gorivom. Njegovo korištenje smanjuje emisiju ugljika (zato jer kisik u biodizel omogućuje potpunije sagorijevanje CO2) i smanjuje sudjelovanje sulfata (biodizel sadrži manje od 24 ppm sumpora) dok je topive, tj.. ugljovodonični frakcija ista ili povećana. U biodizel nema aromata, a sumpora ima samo u tragovima što rezultira ukupnom redukcijom SO2 emisije, kao i sulfatnih aerosola.
Sadržaj :
1 UVOD 2
1.1 O biodizelu 3
1.2 Dobivanje bio dizela 5
1.3 Bioplin 8
2 KORIŠTENJE GLICEROLA 10
2.1 O glicerolu 10
2.2 Dobivanje glicerola 10
2.3 Uvjeti izvođenja reakcije transesterifikacije 10
2.4 Postupci kontinualnog dobivanja glicerola 12
2.4.1 Postupci u razvoju 12
2.4.2 Priprema reaktanata 13
2.4.3 Transesterifikacija 14
2.4.4 Separacija i prečišćavanje proizvoda 16
2.4.5 Industrijski postupci 17
2.4.6 Lurgijev postupak 17
2.4.7 Esterfip-H process 18
2.4.8 Usporadba kontinualnih postupaka dobivanja biodizela i glicerola 19
2.5 Korištenje glicerola u vidu spaljivanja 20
2.6 Financijska isplativost proizvodnje biodizela 21
2.6.1 Cijena ulaganja 22
2.6.2 Zaštita životne sredine 23
3 ENERGETSKA VRIJEDNOST BIODIZELA 25
3.1 Dobivanje bioplina 26
4 ULJE U PROIZVODNJI BIOGORIVA 29
4.1 Iskorištavanje recikliranog ulja za proizvodnju biodizela 29
4.2 Proizvodnja bioplina iz jestivog otpadnog ulja 32
4.3 Financijska isplativost proizvodnje biodizela iz otpadnog jestivog ulja 34
5 ZAKLJUČAK 36
6 LITERATURA 38
Pored toga nafta je značajna sirovina u kemijskoj industriji. Sa razvojem industrije, naročito kemijske potrošnja nafte je sve više rasla a njena cijena na tržištu uzrokovala je ekonomske poremećaje koji su doveli do poskupljenja osnovnih životnih nanirnica što je neminovno dovelo do pada životnog standarda stanovništva, a svijet neminovno podijelila u dvije kategorije na one koji je imaju i one koji je nemaju.
Dobiva se iz fosilnih ostataka, dakle neobnovljivih izvora tako da stručnjaci predviđaju skoro iscrpljivanje njenih izvora, što je svrstalo naftu u red strateških sirovina. Najrazvijenije zemlje koje su ujedno i najveći potrošači nafte odavno su počeli da razvijaju programe za proizvodnju alternativnih goriva koje bi smanjilo upotrebu nafte i možda čak njenu potpunu zamjenu i to kroz uporabu alternativnih izvora energije koji se dobiva od obnovljivih izvora.
Istraživanja su pokazala da su najperspektivnija alternativna goriva tzv. biogorivo, odnosno goriva dobivena iz biomase. Jedno od alternativnih goriva koje se dobiva iz obnovljivih izvora, svakako je biodizel. Biodizel je komercijalni naziv za metil - estar (ME) bez dodanog mineralnog goriva. Biodizel je stardardno tečno nemineralno gorivo. Biodizel je potpuno biorazgradive, nije toksičan, reducira štetne plinove koji stvaraju efekt staklenika.
Danas se masovno koriste dvije vrste goriva alkohol i biodizel. I jedno i drugo gorivo mogu se upotrebljavati samostalno ili uz dodatak konvekcionalnim gorivima. Biodizel je danas dostupno alternativno gorivo koje se priprema iz biljnih ulja i koristi u dizelskim motorima. Ipak, ovo nije nova tehnologija. Kada je Rudolph Diesel konstruirao svoj motor prije više od 100 godina, očekivao je da će ga pokretati ulje kikirikija, ali je benzin postao jeftinija alternativa koja je zamijenila biljna ulja.
Na sreću, biološki stvoren dizel nije zaboravljen. On je čist, učinkovit i nastaje iz obnovljivih izvora. Opasnost dizela, kao i drugih fosilnih goriva, leži u nastanku štetnih plinova koji zagađuju okoliš. Rezultat emisije ovih štetnih plinova u atmosferu je neuravnoteženost plinova koji štite život na Zemlji.
Štetne emisije biodizela znatno su niže u usporedbi s dizelskim gorivom. Njegovo korištenje smanjuje emisiju ugljika (zato jer kisik u biodizel omogućuje potpunije sagorijevanje CO2) i smanjuje sudjelovanje sulfata (biodizel sadrži manje od 24 ppm sumpora) dok je topive, tj.. ugljovodonični frakcija ista ili povećana. U biodizel nema aromata, a sumpora ima samo u tragovima što rezultira ukupnom redukcijom SO2 emisije, kao i sulfatnih aerosola.
Sadržaj :
1 UVOD 2
1.1 O biodizelu 3
1.2 Dobivanje bio dizela 5
1.3 Bioplin 8
2 KORIŠTENJE GLICEROLA 10
2.1 O glicerolu 10
2.2 Dobivanje glicerola 10
2.3 Uvjeti izvođenja reakcije transesterifikacije 10
2.4 Postupci kontinualnog dobivanja glicerola 12
2.4.1 Postupci u razvoju 12
2.4.2 Priprema reaktanata 13
2.4.3 Transesterifikacija 14
2.4.4 Separacija i prečišćavanje proizvoda 16
2.4.5 Industrijski postupci 17
2.4.6 Lurgijev postupak 17
2.4.7 Esterfip-H process 18
2.4.8 Usporadba kontinualnih postupaka dobivanja biodizela i glicerola 19
2.5 Korištenje glicerola u vidu spaljivanja 20
2.6 Financijska isplativost proizvodnje biodizela 21
2.6.1 Cijena ulaganja 22
2.6.2 Zaštita životne sredine 23
3 ENERGETSKA VRIJEDNOST BIODIZELA 25
3.1 Dobivanje bioplina 26
4 ULJE U PROIZVODNJI BIOGORIVA 29
4.1 Iskorištavanje recikliranog ulja za proizvodnju biodizela 29
4.2 Proizvodnja bioplina iz jestivog otpadnog ulja 32
4.3 Financijska isplativost proizvodnje biodizela iz otpadnog jestivog ulja 34
5 ZAKLJUČAK 36
6 LITERATURA 38