09-09-2010, 02:29 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz medjunarodnih odnosa.
Hladni rat (1945-1991) je neprijateljski odnos koji je vladao između komunističkih i nekomunističkih zemalja od kraja 2. svj. rata do raspada SSSR-a početkom 1990-ih.
Termin hladni rat prvi put je upotrebio Bernard Baruh, savetnik američkog predsjednika, tokom jedne debate u američkom Kongresu 1947. godine.
Pojam hladni rat vezuje se za britanskog premijera Vinstona Čerčila koji je skovao krilaticu o 'gvozdenoj zavjesi' koju su komunisti spustili između svog i 'slobodnog svijeta'. On je marta 1946. godine u Fultonu (SAD) pozvao na 'krstaški rat' protiv komunizma, podsjećajući na obavezu odbrane atlantske zajednice i vojnog zbližavanja ugroženih država. Ta istupanja bila su znak da svet ulazi u tzv. hladni rat.
S jedne strane su bili SSSR i njegovi saveznici, poznati kao Istočni blok. S druge strane su bili SAD i njegovi saveznici, poznati kao Zapadni blok. Taj se odnos zvao Hladni rat zato što nije bilo direktne vojne konfrontacije izmjeđu dvije strane. Taj pojam je prvi koristio Bernard Baruch, savjetnik američkog predsjednika, tijekom jedne rasprave u američkom kongresu 1947. godine.
Hladni rat su obilježili obostrano nepovjerenje, sumnjičenje i nesporazumi. Ponekad se osjećala prijetnja Trećeg svjetskog rata. SAD je optuživao SSSR zbog širenja komunizma u svijetu. SSSR je optuživao SAD zbog imperijalizma i kontrarevolucije.
Korejski rat, Vijetnamski rat i Afgansko-sovjetski rat bili su slučajevi kad je napetost između dvije ideologije prerasla u oružani sukob. SAD i SSSR često u njima nijesu sudjelovali izravno nego kroz naoružavanje drugih zemalja.
SAD i SSSR su se najviše natjecali u naoružanju i razvitku tehnologije. Osim toga, bila je vrlo razvijena špijunaža. Najveća potencijalna opasnost Hladnog rata bilo je nuklearno oružje i njegovo aktiviranje. Za razliku od lokalnih sukoba, paranoja zbog nuklearnog oružja pogodila je sve zemlje svijeta.
U Europi se Hladni rat organizirao u dva bloka: savez NATO, koji je više-manje pokrivao Zapadnu Evropu i kojim je dominirao SAD, i Varšavski pakt, koji je pokrivao Istočnu Europu i kojim je dominirao SSSR. Ta se podjela najviše odrazila na Njemačku, pogotovo Berlin. I danas se kao simbol Hladnog rata spominje Berlinski zid, koji je razdvajao Zapadni Berlin (pod kontrolom zemalja iz saveza NATO) od Istočne Njemačke, koja je spadala u Varšavski pakt.
S A D R Ž A J
1 UVOD 3
2 Spoljna politika SAD – a poslije Hladnog rata 4
2.1 Mere u promjeni bezbijednosti SAD-a poslije Hladnog rata 4
2.2 Događaji na polju spoljne politike SAD-a poslije Hladnog rata 4
3 ZAKLJUČAK 12
4 LITERATURA 13
Hladni rat (1945-1991) je neprijateljski odnos koji je vladao između komunističkih i nekomunističkih zemalja od kraja 2. svj. rata do raspada SSSR-a početkom 1990-ih.
Termin hladni rat prvi put je upotrebio Bernard Baruh, savetnik američkog predsjednika, tokom jedne debate u američkom Kongresu 1947. godine.
Pojam hladni rat vezuje se za britanskog premijera Vinstona Čerčila koji je skovao krilaticu o 'gvozdenoj zavjesi' koju su komunisti spustili između svog i 'slobodnog svijeta'. On je marta 1946. godine u Fultonu (SAD) pozvao na 'krstaški rat' protiv komunizma, podsjećajući na obavezu odbrane atlantske zajednice i vojnog zbližavanja ugroženih država. Ta istupanja bila su znak da svet ulazi u tzv. hladni rat.
S jedne strane su bili SSSR i njegovi saveznici, poznati kao Istočni blok. S druge strane su bili SAD i njegovi saveznici, poznati kao Zapadni blok. Taj se odnos zvao Hladni rat zato što nije bilo direktne vojne konfrontacije izmjeđu dvije strane. Taj pojam je prvi koristio Bernard Baruch, savjetnik američkog predsjednika, tijekom jedne rasprave u američkom kongresu 1947. godine.
Hladni rat su obilježili obostrano nepovjerenje, sumnjičenje i nesporazumi. Ponekad se osjećala prijetnja Trećeg svjetskog rata. SAD je optuživao SSSR zbog širenja komunizma u svijetu. SSSR je optuživao SAD zbog imperijalizma i kontrarevolucije.
Korejski rat, Vijetnamski rat i Afgansko-sovjetski rat bili su slučajevi kad je napetost između dvije ideologije prerasla u oružani sukob. SAD i SSSR često u njima nijesu sudjelovali izravno nego kroz naoružavanje drugih zemalja.
SAD i SSSR su se najviše natjecali u naoružanju i razvitku tehnologije. Osim toga, bila je vrlo razvijena špijunaža. Najveća potencijalna opasnost Hladnog rata bilo je nuklearno oružje i njegovo aktiviranje. Za razliku od lokalnih sukoba, paranoja zbog nuklearnog oružja pogodila je sve zemlje svijeta.
U Europi se Hladni rat organizirao u dva bloka: savez NATO, koji je više-manje pokrivao Zapadnu Evropu i kojim je dominirao SAD, i Varšavski pakt, koji je pokrivao Istočnu Europu i kojim je dominirao SSSR. Ta se podjela najviše odrazila na Njemačku, pogotovo Berlin. I danas se kao simbol Hladnog rata spominje Berlinski zid, koji je razdvajao Zapadni Berlin (pod kontrolom zemalja iz saveza NATO) od Istočne Njemačke, koja je spadala u Varšavski pakt.
S A D R Ž A J
1 UVOD 3
2 Spoljna politika SAD – a poslije Hladnog rata 4
2.1 Mere u promjeni bezbijednosti SAD-a poslije Hladnog rata 4
2.2 Događaji na polju spoljne politike SAD-a poslije Hladnog rata 4
3 ZAKLJUČAK 12
4 LITERATURA 13