09-09-2010, 02:16 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz medjunarodne špedicije.
Spoljnotrgovinsko poslovanje obuhvata redovnu razmenu dobara i usluga sa inostranstvom u obliku trajne i profesionalne delatnosti.
Predmet kupoprodaje, prelazeći carnisku liniju, napišta teroitoriju zemlje prodavca ili ulazi na teritoriju zemlje kupca. Pored razmene dobara ova razmena obuhvata i transport, špediciju, osiguranje, bankarske usluge, propagandu, turizam, privredne informacije i sl.
Špedicija organizuje i izvršava brojne faze rada oko premeštanja robe od mesta proizvodnje ili skladišta prodavca do mesta potrošnje ili skladišta kupca, odnosno:
- brine o optremi i dopremi robe
- carinjenju robe
- brine o robi tokom procesa isporuke
Medjunarodnom špedicijom mogu se baviti firme upisane u sudski registar za obavljanje ove vrste usluga.
Medjunarodni špediter je firma koja se isključivo bavi poslovima špedicije koja deluje u svoje ime a za račun svoga komitenta-nalogodavca (izvoznika ili uvoznika).
Ugovor o špedicije je komisioni ugovor i zakljucuje se izmedju nalogodavca i špeditera u pisanoj formi, pri čemu se špediter obavezuje da će u svoje ime, a za račun svog komitenta(nalogodavca) da učini sve potrebne radnje radi dopremanja-otpreme robe i da zakljuci sve potrebne ugovore, radi otpreme-dopreme robe po osnovu izvoznog-uvoznog posla koji je komitent prethodno ugovorio. Za ovaj trud koji može biti veoma složen i komplikovan, zbog čega ga komitent i ustupa špediteru, ovaj ima pravo da naplati ugovorenu cenu (špeditersku tarifu) i naplatu svih troškova koji su nastali prilikom otpreme-dopreme robe.
Špediter nadgleda utovar robe i njenu predaju vozaru, angažuje transportna sredstva i vozača, prati šta se dešava sa robom u transportu, osigurava robu, smešta je u skladište, obezbedjuje brzo i efikasno carinjenje. Pri tom ne mora posedovati sopstveni vozni park. Tokom otpreme-dopreme robe špediter je u stalnom kontaktu sa nalogodavcem. Iz navedenog, posao špeditera se može svrstati u sledeće osnovne grupe:
1. Otprema i doprema robe
2. Izdavanje transportnih dokumenata
3. Osiguranje robe
4. Podnošenje carinskih isprava i carinjenje robe
Otprema i doprema robe
Špediter sa komitentom može sarađivati na trajnoj osnovi, tako što će zaključiti ugovor o međusobnoj saradnji, najčešće krajem godine za celu narednu godinu. Ovim ugovorom preciziraju se cene špediterskih usluga određenih tereta po raznim vidovima transporta. Na bazi ovih cena biće obračunate špediterske usluge po svakom konkretnom poslu.
S druge strane, izvoznik može za svaki ugovoreni izvozni posao tražiti zasebnu ponudu špediterskih usluga, većeg broja špediterskih firmi, od kojih će izabrati najpovoljniju.
Ostali troškovi nastaju po osnovu ugovora koje je špediter morao da zaključi sa brojnim učesnicima u lancu aktivnosti koje se imaju obaviti da bi se izvršila otprema ili doprema robe. U te troškove spadaju: vozarina, osiguranje, skladišenje, kontrola kvaliteta, sortiranje itd. Tehnologija njihovog plaćanja i naplate može biti:
1. Špediter može vršiti sva plaćanja svojim sredstvima. Po okončanju realizacije otpreme/dopreme robe, špediter ima pravo fakturisanja ovih troškova svom nalogodavcu, uvećanih za iznos kamate za period njihovog angažovanja.
2. Špediter može da traži avans od nalogodavca. Deo sopstvenih sredstava po okončanju posla uz kamatu refundiraće od nalogodavca uz naplatu kamate za vreme angažovanja sredstava.
3. Poslednja mogućnost je da izvoznik/uvoznik vrši direktno sva plaćanja troškova nastalih po osnovu otpreme/dopreme robe.
Obaveza nalogodavca je da na vreme dostavi svom špediteru detaljno uputstvo o otpremi/dopremi robe, da bi špediter mogao postupati po njemu. Ovo uputstvo o otpremi/dopremi robe naziva se dispozicija za otpremu/dopremu robe.
Izbor najpovoljnijeg puta, kombinaciju i odabir prevoznih sredstava, način transporta u skladu sa vrstom robe vrši medjunarodni špediter.
Primljenu dispoziciju špediter evidentira u svojoj evidenciji, takozvanoj pozicionoj knjizi, i ona dobija broj pozicije. Sva poslovna korespondencija sa špediterima u inostranstvu vezuje se za pozicioni broj.
Za špeditera najvažniji akteri koji se pojavljuju u procesu otpreme robe po izvoznom poslu su: komitent(izvoznik), izvoznikov nalogodavac, špediter kupca u inostranstvu, prevoznik, osiguravajuća institucija, ispostave špeditera na terenu, razne institucije za kontrolu i merenje, carinska služba itd.
Da bi obezbedio efikasan transfer robe od mesta otpreme do njenog konačnog odredišta međunarodni špediter će zaključiti veliki broj ugovora, od kojih su najvažnije:
- Ugovor o prevozu robe
- Ugovor u: utovaru, pretovaru, sortiranju, pakovanju, kontroli kvaliteta
robe.
- Ugovor o skladištenju robe
- Ugovor o osiguranju robe
Pošto najbolje poznaje tržište saobraćajnih i transportnih usluga, špediter izvoznik kontroliše ispravnost dokumenata i obračun troškova prevoza kao i svih drugih usluga u zemlji i inostranstvu, podnosi eventualne reklamacije prevoziocu kako za obračun troškova, tako i u slučaju nastale štete pri prevozu.
Međunarodni špediteri mogu obezbetiti svom nalogodavcu i značajne povlastice kod prevoznika robe. Ove povlastice prevoznici odobravaju kada su angažovani za prevoz velike količine robe.
Međunarodni špediter organizuje i svoje službe na terenu i to:
- Na mestima gde se vrši pretovar robe, kao što su aerodromi, železničke stanice, luke itd.
- Na mestma carinjenja robe, u blizini carinarnica, špediter može organizovati svoj ispostavu.
Međunarodna špedicija ima veliku ulogu o organizovanju tranzitnog prevoza, odnosno prevoza robe koja na svom putu od mesta otpreme do odredišta prolazi kroz našu zemlju. Pri tome, roba može biti u:
1. Direktnom tranzitu, kada se roba prevozi jednim prevoznim sredstvom
2. Tranzitu koji zahteva veći broj prevozih sredstava
Angažovanjem domaćeg špeditera inostrani partner ne samo što plaća špeditersku uslugu, već angažuje i slobodne domaće prevozne i skladišne kapacitete, zatim radnu snagu, pa i robu. Kroz izvoz usluge špedicije vrši se i izvoz ostalih usluga i roba. Zato su tarifni stavovi, povoljniji kada je reč o špediterskim uslugama u tranzitu kako bi se cenovnom konkurentnošću privukli strani nalogodavci.
Spoljnotrgovinsko poslovanje obuhvata redovnu razmenu dobara i usluga sa inostranstvom u obliku trajne i profesionalne delatnosti.
Predmet kupoprodaje, prelazeći carnisku liniju, napišta teroitoriju zemlje prodavca ili ulazi na teritoriju zemlje kupca. Pored razmene dobara ova razmena obuhvata i transport, špediciju, osiguranje, bankarske usluge, propagandu, turizam, privredne informacije i sl.
Špedicija organizuje i izvršava brojne faze rada oko premeštanja robe od mesta proizvodnje ili skladišta prodavca do mesta potrošnje ili skladišta kupca, odnosno:
- brine o optremi i dopremi robe
- carinjenju robe
- brine o robi tokom procesa isporuke
Medjunarodnom špedicijom mogu se baviti firme upisane u sudski registar za obavljanje ove vrste usluga.
Medjunarodni špediter je firma koja se isključivo bavi poslovima špedicije koja deluje u svoje ime a za račun svoga komitenta-nalogodavca (izvoznika ili uvoznika).
Ugovor o špedicije je komisioni ugovor i zakljucuje se izmedju nalogodavca i špeditera u pisanoj formi, pri čemu se špediter obavezuje da će u svoje ime, a za račun svog komitenta(nalogodavca) da učini sve potrebne radnje radi dopremanja-otpreme robe i da zakljuci sve potrebne ugovore, radi otpreme-dopreme robe po osnovu izvoznog-uvoznog posla koji je komitent prethodno ugovorio. Za ovaj trud koji može biti veoma složen i komplikovan, zbog čega ga komitent i ustupa špediteru, ovaj ima pravo da naplati ugovorenu cenu (špeditersku tarifu) i naplatu svih troškova koji su nastali prilikom otpreme-dopreme robe.
Špediter nadgleda utovar robe i njenu predaju vozaru, angažuje transportna sredstva i vozača, prati šta se dešava sa robom u transportu, osigurava robu, smešta je u skladište, obezbedjuje brzo i efikasno carinjenje. Pri tom ne mora posedovati sopstveni vozni park. Tokom otpreme-dopreme robe špediter je u stalnom kontaktu sa nalogodavcem. Iz navedenog, posao špeditera se može svrstati u sledeće osnovne grupe:
1. Otprema i doprema robe
2. Izdavanje transportnih dokumenata
3. Osiguranje robe
4. Podnošenje carinskih isprava i carinjenje robe
Otprema i doprema robe
Špediter sa komitentom može sarađivati na trajnoj osnovi, tako što će zaključiti ugovor o međusobnoj saradnji, najčešće krajem godine za celu narednu godinu. Ovim ugovorom preciziraju se cene špediterskih usluga određenih tereta po raznim vidovima transporta. Na bazi ovih cena biće obračunate špediterske usluge po svakom konkretnom poslu.
S druge strane, izvoznik može za svaki ugovoreni izvozni posao tražiti zasebnu ponudu špediterskih usluga, većeg broja špediterskih firmi, od kojih će izabrati najpovoljniju.
Ostali troškovi nastaju po osnovu ugovora koje je špediter morao da zaključi sa brojnim učesnicima u lancu aktivnosti koje se imaju obaviti da bi se izvršila otprema ili doprema robe. U te troškove spadaju: vozarina, osiguranje, skladišenje, kontrola kvaliteta, sortiranje itd. Tehnologija njihovog plaćanja i naplate može biti:
1. Špediter može vršiti sva plaćanja svojim sredstvima. Po okončanju realizacije otpreme/dopreme robe, špediter ima pravo fakturisanja ovih troškova svom nalogodavcu, uvećanih za iznos kamate za period njihovog angažovanja.
2. Špediter može da traži avans od nalogodavca. Deo sopstvenih sredstava po okončanju posla uz kamatu refundiraće od nalogodavca uz naplatu kamate za vreme angažovanja sredstava.
3. Poslednja mogućnost je da izvoznik/uvoznik vrši direktno sva plaćanja troškova nastalih po osnovu otpreme/dopreme robe.
Obaveza nalogodavca je da na vreme dostavi svom špediteru detaljno uputstvo o otpremi/dopremi robe, da bi špediter mogao postupati po njemu. Ovo uputstvo o otpremi/dopremi robe naziva se dispozicija za otpremu/dopremu robe.
Izbor najpovoljnijeg puta, kombinaciju i odabir prevoznih sredstava, način transporta u skladu sa vrstom robe vrši medjunarodni špediter.
Primljenu dispoziciju špediter evidentira u svojoj evidenciji, takozvanoj pozicionoj knjizi, i ona dobija broj pozicije. Sva poslovna korespondencija sa špediterima u inostranstvu vezuje se za pozicioni broj.
Za špeditera najvažniji akteri koji se pojavljuju u procesu otpreme robe po izvoznom poslu su: komitent(izvoznik), izvoznikov nalogodavac, špediter kupca u inostranstvu, prevoznik, osiguravajuća institucija, ispostave špeditera na terenu, razne institucije za kontrolu i merenje, carinska služba itd.
Da bi obezbedio efikasan transfer robe od mesta otpreme do njenog konačnog odredišta međunarodni špediter će zaključiti veliki broj ugovora, od kojih su najvažnije:
- Ugovor o prevozu robe
- Ugovor u: utovaru, pretovaru, sortiranju, pakovanju, kontroli kvaliteta
robe.
- Ugovor o skladištenju robe
- Ugovor o osiguranju robe
Pošto najbolje poznaje tržište saobraćajnih i transportnih usluga, špediter izvoznik kontroliše ispravnost dokumenata i obračun troškova prevoza kao i svih drugih usluga u zemlji i inostranstvu, podnosi eventualne reklamacije prevoziocu kako za obračun troškova, tako i u slučaju nastale štete pri prevozu.
Međunarodni špediteri mogu obezbetiti svom nalogodavcu i značajne povlastice kod prevoznika robe. Ove povlastice prevoznici odobravaju kada su angažovani za prevoz velike količine robe.
Međunarodni špediter organizuje i svoje službe na terenu i to:
- Na mestima gde se vrši pretovar robe, kao što su aerodromi, železničke stanice, luke itd.
- Na mestma carinjenja robe, u blizini carinarnica, špediter može organizovati svoj ispostavu.
Međunarodna špedicija ima veliku ulogu o organizovanju tranzitnog prevoza, odnosno prevoza robe koja na svom putu od mesta otpreme do odredišta prolazi kroz našu zemlju. Pri tome, roba može biti u:
1. Direktnom tranzitu, kada se roba prevozi jednim prevoznim sredstvom
2. Tranzitu koji zahteva veći broj prevozih sredstava
Angažovanjem domaćeg špeditera inostrani partner ne samo što plaća špeditersku uslugu, već angažuje i slobodne domaće prevozne i skladišne kapacitete, zatim radnu snagu, pa i robu. Kroz izvoz usluge špedicije vrši se i izvoz ostalih usluga i roba. Zato su tarifni stavovi, povoljniji kada je reč o špediterskim uslugama u tranzitu kako bi se cenovnom konkurentnošću privukli strani nalogodavci.