09-09-2010, 10:25 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz informatike.
Dizajn
Dizajn se može podeliti na tri dela:
Design focuses on:
• Viši nivo kojim se određuje koji su sve programski moduli potrebni, šta su njihovi ulazi/izlazi i kako oni interaguju međusobno i sa drugim softverom i operativnim sistemom.
• Niži nivo na kojem se definiše način rada programskih modula, koji algoritmi i modeli će biti korišćeni, koje su programske biblioteke potrebne i sl.
• Dizajn podataka kao što je interfejs za ulaz/izlaz podataka, strukture podataka koje će se koristiti i sl.
Do kojih će se detalja ići pri dizajnu je stvar izbora. Ako iamo veoma detaljan dizaj, pisanje programskog koda će biti mnogo lakše ali će naknadne promene ići mnogo teže, dok je za slučaj grubog (manje detaljnog) dizajna mnogo više posla ostavljeno za pisanje koda, ali je i jednostavnija njegova naknadna promena. Iynad svega je važno da dizajn bude dobro dokumentovan i da u dokumentaciji jasno piše zašto su napravljene one odluke kod kojih je bilo više opcija. Takav pristup olakšava uključivanje novih programera na projekat, a takođe olakšava dalji razvoj sistema dodavanjem novih funkcija I karakteristika.
Programiranje i testiranje
U ovoj fazi se dizajn pretvara u programski kod. Programski alati kao što su kompajleri i dibageri se pri tome koriste za generisanje izvornog koda dobrog kvaliteta a time i celokupne softverske aplikacije. Testiranje manjih delova (modula) je pogodan način za kontrolu kvaliteta i pronalaženje grešaka što je ranije moguće. Testiranje sistema kao celine vrši se da se proveri da li sistem radi na ciljnim platformama, i da li njegovo ponašanje odgovara zathevima koji su postavljeni na početku projekta.
Održavanje
Od trenutka kada je softverski sistem isporučen korisnicima počinje i potreba za njegovim održavanjem. Mogu se pojaviti grešeke prouzrokovane pogrešno unetim podacima od strane korisnika (takve podatke uvrstiti u plan testiranja), ili zbog neočekivanog i/ili nepravilnog korišćenja softvera (takve slučajeve uvrstiti u dokumentaciju). korisnici, takođe, mogu zahtevati i dodatne funkcije koje nisu uključene u tekuću reviziju softvera, mogu tražiti da softver radi brže, ili čak postaviti pred razvojni tim i veće probleme. Proces rzvoja softvera mora biti prilagođen za promene koje takđe moraju proći kroz sve gore navedene faze.
Iterativni Razvoj (Iterative Development)
Ovde se propisuje inicijalna konstrukcija malog (pa sve većeg) dela softverskog projekta kojom se pomaže da svi oni koji su uključeni u razvoj otkriju probleme i pitanja pre nego što oni postanu suviše ozbiljni. Iterativni procesi su pogodni za komercijalni pristup razvoju jer omogućavaju da se zadovolje potrebe budućih korsnika softvera koji ne znaju da definišu šta im je potrebno.
Dizajn
Dizajn se može podeliti na tri dela:
Design focuses on:
• Viši nivo kojim se određuje koji su sve programski moduli potrebni, šta su njihovi ulazi/izlazi i kako oni interaguju međusobno i sa drugim softverom i operativnim sistemom.
• Niži nivo na kojem se definiše način rada programskih modula, koji algoritmi i modeli će biti korišćeni, koje su programske biblioteke potrebne i sl.
• Dizajn podataka kao što je interfejs za ulaz/izlaz podataka, strukture podataka koje će se koristiti i sl.
Do kojih će se detalja ići pri dizajnu je stvar izbora. Ako iamo veoma detaljan dizaj, pisanje programskog koda će biti mnogo lakše ali će naknadne promene ići mnogo teže, dok je za slučaj grubog (manje detaljnog) dizajna mnogo više posla ostavljeno za pisanje koda, ali je i jednostavnija njegova naknadna promena. Iynad svega je važno da dizajn bude dobro dokumentovan i da u dokumentaciji jasno piše zašto su napravljene one odluke kod kojih je bilo više opcija. Takav pristup olakšava uključivanje novih programera na projekat, a takođe olakšava dalji razvoj sistema dodavanjem novih funkcija I karakteristika.
Programiranje i testiranje
U ovoj fazi se dizajn pretvara u programski kod. Programski alati kao što su kompajleri i dibageri se pri tome koriste za generisanje izvornog koda dobrog kvaliteta a time i celokupne softverske aplikacije. Testiranje manjih delova (modula) je pogodan način za kontrolu kvaliteta i pronalaženje grešaka što je ranije moguće. Testiranje sistema kao celine vrši se da se proveri da li sistem radi na ciljnim platformama, i da li njegovo ponašanje odgovara zathevima koji su postavljeni na početku projekta.
Održavanje
Od trenutka kada je softverski sistem isporučen korisnicima počinje i potreba za njegovim održavanjem. Mogu se pojaviti grešeke prouzrokovane pogrešno unetim podacima od strane korisnika (takve podatke uvrstiti u plan testiranja), ili zbog neočekivanog i/ili nepravilnog korišćenja softvera (takve slučajeve uvrstiti u dokumentaciju). korisnici, takođe, mogu zahtevati i dodatne funkcije koje nisu uključene u tekuću reviziju softvera, mogu tražiti da softver radi brže, ili čak postaviti pred razvojni tim i veće probleme. Proces rzvoja softvera mora biti prilagođen za promene koje takđe moraju proći kroz sve gore navedene faze.
Iterativni Razvoj (Iterative Development)
Ovde se propisuje inicijalna konstrukcija malog (pa sve većeg) dela softverskog projekta kojom se pomaže da svi oni koji su uključeni u razvoj otkriju probleme i pitanja pre nego što oni postanu suviše ozbiljni. Iterativni procesi su pogodni za komercijalni pristup razvoju jer omogućavaju da se zadovolje potrebe budućih korsnika softvera koji ne znaju da definišu šta im je potrebno.