01-09-2010, 10:23 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Iz raskošne Provanse, umilnih polja lavande, preko Ibra i doline jorgovana, plemenita i plahovita Jelena Anžujska, rođaka francuskog kralja, dolazi u Srbiju do svog budućeg muža kralja Uroša I. Postaje Jelena Nemanjić i jedna od najznačajnijih kraljica koje je Srbija imala. Ovo je knjiga o lavandi, krinu i jorgovanu, o spajanju boja, mirisa i životnih ciklusa. Jelena priča svoju priču koja je ispunjena iskušenjem, traganjem, verom, ljubavlju i građenjem. Kroz njeno uzrastanje prikazani su burna istorija Srbije tog doba, Jelenini moćni sinovi Milutin i Dragutin i put ka duhovnosti i sopstvenoj duši kroz bol, poverenje, davanje i samilost. Jelena Anžujska (oko 1236 – 8. februar 1314.) je bila supruga srpskog kralja Stefana Uroša I (vladao 1243-1276) i majka kraljeva Dragutina i Milutina.
Njeno poreklo nije tačno utvrđeno, ali je poznato da je u srodstvu sa Karlom I, kraljem Napulja i Sicilije, koji je u pismu iz 1273. naziva rođakom. Prezime Anžujska je posledica pogrešnog prevoda imena Anđelina, koje je ponela po vizantijskoj vladarskoj porodici Anđela. Engleski istoričar Gordon mek Denijel utvrdio je da je ona unuka sestre Boduena II, latinskog cara Konstantinopolja.
Po ovoj teoriji, Jelena Anžujska (1236 – 1314), pravim imenom Jelena Anđelina, je kći mađarskog plemića Jovana Anđela (Angelo János), vojvode Srema, i francuske plemkinje: Matilde de Vjanden, vojvotkinje Požege i Kovina. Jelenin otac, Jovan Anđeo, bio je sin vizantijskog cara Isaka II Anđela i Margarite Mađarske, koja je bila kći kralja Bele III i Anjes de Šatijon.
Princeza Jelena u Srbiju je došla oko 1250. godine, kada je mladi Uroš u čast njenog dolaska po čitavoj Ibarskoj dolini posadio stabla jorgovana – njenog omiljenog cveća, kako bi je podsećalo na rodnu Provansu. Ovo ljubavno zaveštanje zaljubljenog kralja preraslo je u tradicionalnu manifestaciju „Dani jorgovana“, koja se svake godine početkom maja održava u Kraljevu, u znak sećanja na ljubav i dobročinstvo princeze prema svom kralju i narodu koji je prihvatila kao svoj. Sa kraljem Urošem je imala bar četvoro dece:
1. Dragutin (1251-1316), srpski kralj 1276-1282
2. Milutin (1253-1321), srpski kralj 1282-1321
3. Stefan (?)
4. Brnča (?), kćerka udata za župana Đorđa
Nakon smrti muža Stefana Uroša I, vladala je teritorijom između Dubrovnika i Skadra, takođe i predeo oko Plava u Zeti i zamak Brnjaci u gornjem toku reke Ibar, u periodu kada je država bila podeljena na tri dela i preostalim delovima upravljali Dragutin i Milutin. Za vreme svoje vladavine, svesrdno se brinula o dobrobiti i blagostanju podanika, toliko da ju je narod nazvao „kraljicom majkom“. Jelena se zamonašila u crkvi sv. Nikole u Skadru; tu je kao monahinja i umrla 8. februara 1314. Osnovala je prvu žensku školu u tadašnjoj Srbiji. Organizovala je prepisivanje knjiga na dvoru i tako proizvedene knjige je kasnije poklanjala. Takođe, u svom dvoru je imala i čuveno knjigohranilište, to jest biblioteku. Korice su izrađivane kod zlatara u Kotoru (v. Srbi i rukopisno Sveto pismo)...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Gotika u Srbiji 5
1.2 Manastir Gradac 6
1.3 Uticaj kraljice Jelene na gotičke elemente manastira 9
1.4 Gotički elementi u arhitekturi Bogorodičine crkve 14
1.5 Gotički elementi u zidnom slikarstvu manastira Gradac 17
ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 21
Iz raskošne Provanse, umilnih polja lavande, preko Ibra i doline jorgovana, plemenita i plahovita Jelena Anžujska, rođaka francuskog kralja, dolazi u Srbiju do svog budućeg muža kralja Uroša I. Postaje Jelena Nemanjić i jedna od najznačajnijih kraljica koje je Srbija imala. Ovo je knjiga o lavandi, krinu i jorgovanu, o spajanju boja, mirisa i životnih ciklusa. Jelena priča svoju priču koja je ispunjena iskušenjem, traganjem, verom, ljubavlju i građenjem. Kroz njeno uzrastanje prikazani su burna istorija Srbije tog doba, Jelenini moćni sinovi Milutin i Dragutin i put ka duhovnosti i sopstvenoj duši kroz bol, poverenje, davanje i samilost. Jelena Anžujska (oko 1236 – 8. februar 1314.) je bila supruga srpskog kralja Stefana Uroša I (vladao 1243-1276) i majka kraljeva Dragutina i Milutina.
Njeno poreklo nije tačno utvrđeno, ali je poznato da je u srodstvu sa Karlom I, kraljem Napulja i Sicilije, koji je u pismu iz 1273. naziva rođakom. Prezime Anžujska je posledica pogrešnog prevoda imena Anđelina, koje je ponela po vizantijskoj vladarskoj porodici Anđela. Engleski istoričar Gordon mek Denijel utvrdio je da je ona unuka sestre Boduena II, latinskog cara Konstantinopolja.
Po ovoj teoriji, Jelena Anžujska (1236 – 1314), pravim imenom Jelena Anđelina, je kći mađarskog plemića Jovana Anđela (Angelo János), vojvode Srema, i francuske plemkinje: Matilde de Vjanden, vojvotkinje Požege i Kovina. Jelenin otac, Jovan Anđeo, bio je sin vizantijskog cara Isaka II Anđela i Margarite Mađarske, koja je bila kći kralja Bele III i Anjes de Šatijon.
Princeza Jelena u Srbiju je došla oko 1250. godine, kada je mladi Uroš u čast njenog dolaska po čitavoj Ibarskoj dolini posadio stabla jorgovana – njenog omiljenog cveća, kako bi je podsećalo na rodnu Provansu. Ovo ljubavno zaveštanje zaljubljenog kralja preraslo je u tradicionalnu manifestaciju „Dani jorgovana“, koja se svake godine početkom maja održava u Kraljevu, u znak sećanja na ljubav i dobročinstvo princeze prema svom kralju i narodu koji je prihvatila kao svoj. Sa kraljem Urošem je imala bar četvoro dece:
1. Dragutin (1251-1316), srpski kralj 1276-1282
2. Milutin (1253-1321), srpski kralj 1282-1321
3. Stefan (?)
4. Brnča (?), kćerka udata za župana Đorđa
Nakon smrti muža Stefana Uroša I, vladala je teritorijom između Dubrovnika i Skadra, takođe i predeo oko Plava u Zeti i zamak Brnjaci u gornjem toku reke Ibar, u periodu kada je država bila podeljena na tri dela i preostalim delovima upravljali Dragutin i Milutin. Za vreme svoje vladavine, svesrdno se brinula o dobrobiti i blagostanju podanika, toliko da ju je narod nazvao „kraljicom majkom“. Jelena se zamonašila u crkvi sv. Nikole u Skadru; tu je kao monahinja i umrla 8. februara 1314. Osnovala je prvu žensku školu u tadašnjoj Srbiji. Organizovala je prepisivanje knjiga na dvoru i tako proizvedene knjige je kasnije poklanjala. Takođe, u svom dvoru je imala i čuveno knjigohranilište, to jest biblioteku. Korice su izrađivane kod zlatara u Kotoru (v. Srbi i rukopisno Sveto pismo)...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Gotika u Srbiji 5
1.2 Manastir Gradac 6
1.3 Uticaj kraljice Jelene na gotičke elemente manastira 9
1.4 Gotički elementi u arhitekturi Bogorodičine crkve 14
1.5 Gotički elementi u zidnom slikarstvu manastira Gradac 17
ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 21