01-09-2010, 10:22 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Neosporna je činjenica da od šezdesetih godina XX veka do danas hispanoamerički roman uživa izuzetnu popularnost u svetu. Ne mislimo samo na pohvale kritike, studije i članke, već i na svesrdan prijem ovog romana od strane čitalačke publike. Pojava se sagledava kroz brojna književna priznanja dodeljena hispanoameričkim piscima za poslednjih tridesetak godina, tiraže pojedinih romana i prevode na svetske jezike, kao i kulturne i društvenopolitičke kontekste razvoja društva u Hispanskoj Americi. Nema sumnje da je uspehu savremene hispanoameričke književnosti doprinela i pažljivo organizovana i pripremljena propagandna kampanja izdavačklh kuća sa iatinoameričkog kontinenta, ali se ujedno takozvani »bum« hispanoameričkog romana mora sagledati i kao prirodan ishod procesa sazrevanja književnog izraza naroda tog kontinenta, društvenopolitičkih promena koje su se postepeno ostvarivaie, ekonomskih preobražaja koji su se odrazili, između ostalog, i na porast broja potrošača kulturnih dobara u srednjim slojevima savremenog latinoameričkog društva.
Pre svega, šezdesetih godina došlo je do znatnog razvoja izdavačkih kuća u Hispanskoj Americi: u Argentini Losada i Sudamerieana, u Venecueli Monte Avila, na Kubi Casade las Americas, u Meksiku Fondo de Cnltura Economica, Siglo XXI i Joaquin Mortiz, da pomenemo neke od najznačajnijih. To je ujedno trenutak u kom sazreva nekoliko generacija pisaca i dostiže vrhunski kvalitet u oblasti romana, poezije i ogleda. Primera radi, pomenućemo samo činjenicu da je od šezdesetih do danas Nobelovu nagradu za književnost dobilo više hispanoameričkih autora: Migel Anhel Asturijas (1967), Pablo Neruda (1971), Gabrijei Garsija Markes (1982), i Oktavio Paz (1990), najznačajniju književnunagradu na španskom jezičkom području, »Servantes«, dobili su, do sada, Aleho Karpentijer (1977), Horhe Luis Borhes (1979), Huan Karlos Oneti (1980), OktavioPaz (1981), Ernesto Sabato (1984), Karlos Fuentes (1987), Augusto Roa Bastos (1989), Adolfo Bioj Kasares (1990), Dulse Marija Lojnas (1992), Mario Vargas LJosa (1994), Giljermo Kabrera intante (1997), Horhe Edvards (1999), Alvaro Mutis (2001); nagrada Medicis za najznaćajnije deio stranog autora objavljeno u Francuskoj dodeljena je brojnim hispanoameričkim autorima. Sve u svemu, Latinska Amerika, kontinent neverovatnih suprotnosti, kontinent »sedam boja«, kako ga je nazvau Herman Arsinijegas (German Arciniegas) u svom delu Historia de la Culiura en America Latina. El Continente de Siete Colores (Istorija kulture u Latinskoj Americi...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Biografija pisca i piščev stil 5
1.2 Analiza događaja 7
1.2.1 Tema i motivi u romanu 9
1.2.2 Cveće, voda i ptice kao motiv u romanu 10
1.3 Analiza likova 12
1.3.1 Florentino Ariz 12
1.3.2 Fermina Daza 12
1.3.3 Juvenal Urbino 13
1.3.4 Ostali likovi 13
1.4 Značenje reči "ljubav" u delu 15
ZAKLJUČAK 19
LITERATURA 21
Neosporna je činjenica da od šezdesetih godina XX veka do danas hispanoamerički roman uživa izuzetnu popularnost u svetu. Ne mislimo samo na pohvale kritike, studije i članke, već i na svesrdan prijem ovog romana od strane čitalačke publike. Pojava se sagledava kroz brojna književna priznanja dodeljena hispanoameričkim piscima za poslednjih tridesetak godina, tiraže pojedinih romana i prevode na svetske jezike, kao i kulturne i društvenopolitičke kontekste razvoja društva u Hispanskoj Americi. Nema sumnje da je uspehu savremene hispanoameričke književnosti doprinela i pažljivo organizovana i pripremljena propagandna kampanja izdavačklh kuća sa iatinoameričkog kontinenta, ali se ujedno takozvani »bum« hispanoameričkog romana mora sagledati i kao prirodan ishod procesa sazrevanja književnog izraza naroda tog kontinenta, društvenopolitičkih promena koje su se postepeno ostvarivaie, ekonomskih preobražaja koji su se odrazili, između ostalog, i na porast broja potrošača kulturnih dobara u srednjim slojevima savremenog latinoameričkog društva.
Pre svega, šezdesetih godina došlo je do znatnog razvoja izdavačkih kuća u Hispanskoj Americi: u Argentini Losada i Sudamerieana, u Venecueli Monte Avila, na Kubi Casade las Americas, u Meksiku Fondo de Cnltura Economica, Siglo XXI i Joaquin Mortiz, da pomenemo neke od najznačajnijih. To je ujedno trenutak u kom sazreva nekoliko generacija pisaca i dostiže vrhunski kvalitet u oblasti romana, poezije i ogleda. Primera radi, pomenućemo samo činjenicu da je od šezdesetih do danas Nobelovu nagradu za književnost dobilo više hispanoameričkih autora: Migel Anhel Asturijas (1967), Pablo Neruda (1971), Gabrijei Garsija Markes (1982), i Oktavio Paz (1990), najznačajniju književnunagradu na španskom jezičkom području, »Servantes«, dobili su, do sada, Aleho Karpentijer (1977), Horhe Luis Borhes (1979), Huan Karlos Oneti (1980), OktavioPaz (1981), Ernesto Sabato (1984), Karlos Fuentes (1987), Augusto Roa Bastos (1989), Adolfo Bioj Kasares (1990), Dulse Marija Lojnas (1992), Mario Vargas LJosa (1994), Giljermo Kabrera intante (1997), Horhe Edvards (1999), Alvaro Mutis (2001); nagrada Medicis za najznaćajnije deio stranog autora objavljeno u Francuskoj dodeljena je brojnim hispanoameričkim autorima. Sve u svemu, Latinska Amerika, kontinent neverovatnih suprotnosti, kontinent »sedam boja«, kako ga je nazvau Herman Arsinijegas (German Arciniegas) u svom delu Historia de la Culiura en America Latina. El Continente de Siete Colores (Istorija kulture u Latinskoj Americi...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Biografija pisca i piščev stil 5
1.2 Analiza događaja 7
1.2.1 Tema i motivi u romanu 9
1.2.2 Cveće, voda i ptice kao motiv u romanu 10
1.3 Analiza likova 12
1.3.1 Florentino Ariz 12
1.3.2 Fermina Daza 12
1.3.3 Juvenal Urbino 13
1.3.4 Ostali likovi 13
1.4 Značenje reči "ljubav" u delu 15
ZAKLJUČAK 19
LITERATURA 21