Vrste stvarni službenosti

Stvarne službenosti se dele na:
1) pozitivne i negativne;
2) poljske i kućne;
3) trajne i povremene;
4) vidljive i nevidljive.
 Pozitivne i negativne
Pozitivne su one službenosti na osnovu kojih vlasnik povlasnog dobra može na neki način da upotrebljava poslužno dobro, da se njime služi (pravo prolaza, pravo progona stoke, pravo nasloniti teret svog zdanja na tuđe, prozor na tuđem zidu otvoriti, dim korz susedov dimnjak propuštati, tečnosti na susedovo zemljište sipati itd.). Pozitivne službenosti daju titularu pravo na upotrebu poslužnog dobra (pravo na činjenje), a obavezuju vlasnika poslužnog dobra na trpljenje.
Negativne su one čiji titular može zahtevati od vlasnika poslužnog dobra da se ovaj uzdrži od neke upotrebe svoje nepokretnosti, koju bi upotrebu u idsustvu službenosti inače smeo činiti (pravo zahtevati da sused svoju zgradu ne čini višom, da svoju zgradu ne čini nižom, da ne seje visoku kulturu koja bi povlasnom dobru oduzimala vidik, pravo zahtevati od vlasnika poslužnog dobra da kišnicu sa svoje strehe ne odvodi od susedovog zemljišta, kome bi služila za navodnjavanje ili radi nečega drugog, pravo zahtevati da vlasnik poslužne zgrade ne otvara prozor na strani okrenutoj povlasnom dobru itd.). Negativne službenosti ovlašćuju titulara na zabranu, a obavezuju vlasnika poslužnog dobra na nečinjenje (uzdržavanje).
 Povremene i trajne
Povremene su one čije se vršenje sastoji u određenim postupcima titularevim, nezavisno od toga da li su za vršenje službenosti postrebni stalni uređaji, odn. naprave ili ne (službenost prolaza, progona stoke, uzimanja vode).
Trajne (stalne, kontinuirane) su one čije se vršenje ne sastoji u preduzimanju radnji od strane titulara. Tu dolaze sve negativne službenosti, ali i neke pozitivne (službenost vodovoda, službenost naslanjanja zgrade na tuđu zgradu, službenost držanja antene na susedovoj zgradi). Trajne službenosti pretpostavljaju određeno materijalno stanje, prirodno ili veštačko, i kad je ono jednom uspostavljeno, službenost se vrši sama od sebe, bez preduzimanja radnji od strane titulara.
Ova podela je značajna kod sticanja službenosti održajem i gubljenja nevršenjem.
 Vidljive i nevidljive
Vidljive (javne, aparatne) su one koje su praćene nekom spoljnom vidljivom napravom, odn. znakom (balkon, vrata, vodovodne, odn. kanalizacione cevi, pumpa za vodu). Naprava se može nalaziti bilo na poslužnom bilo na povlasnom dobru, ali je neophodno da bude vidljiva za vlasnika poslužnog dobra.
Nevidljive (skrivene, neaparatne) su one koje nisu praćene spoljnom napravom odn. znakom (npr. službenost dovođenja vode, biće nevidljiva ako se nalaze cevi u zemlji).

35. Sticanje i prestanak stvarnih službenosti

Sticanje stvarnih službenosti može biti:
1) zakonske stvarne službenosti – postoje neposredno na osnovu zakona, pa za njihov nastanak nije potrebna sudska presuda; ne upisuju se u zemljišne knjige; npr. pravo vlasnika nepokretnosti da pređe na susedno zemljište radi hvatanja odbegle životinje, pravo vlasnika nepokretnosti zahtevati od suseda da ovaj na svom zemljištu ne preduzima radove koji ugrožavaju stabilnost njegovog zemljišta ili zgrade;
2) sticanje na osnovu pravnog posla – može biti ugovor između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra ili testament vlasnika poslužnog dobra; ugovor mora biti pismen (osnov - titulus) i za nastanak službenosti potreban je upis u zemljišne knjige (način sticanja – modus acquirendi); za upis u zemljišne knjige potreban je pristanak vlasnika poslužnog dobra; ako ne da pristanak, vlasnik povlasnog dobra može odobrenje za upis izdejstvovati sudskim putem; ugovor za sticanje službenosti može biti teretni ili dobročini; ukoliko je poslužno dobro u susvojini, za punovažnost ugovora potrebna je saglasnost svih suvlasnika; kod testamenta – legat (vlasnik dobra može naredbom poslednje volje ostaviti službenost u korist nekog dobra, čiji se vlasnik sada pojavljuje kao legatar, pri čemu poslužno dobro može biti predmet bilo zakonskog bilo testamentalnog nasleđivanja); testator mora da bude isključivi vlasnik poslužnog dobra; testamentalna odredba je samo pravni osnov, a za nastanak službenosti potreban upis u zemljišne knjige;
3) održaj – stvarna sčužbenost se stiče održajem kada je vlasnik povlasnog dobra 20 godina koristio (faktički ostvarivao službenost) poslužno dobro, a vlasnik poslužnog dobra se nije protivio; ne može se steći ako je vršena zloupotrebom, silom, prevarom, ni ako je vlasnik dozvolio upotrebu nepokretnosti iz prijateljskih pobuda;
4) sticanje na osnovu sudske odluke ili odluke drugog državnog organa – za službenosti koje se ustanovljavaju sudskom odlukom važi numerus clausus (nabrojano), sud ne može ustanovljavati službenosti van onih slučajeva koje je zakon predvideo; presuda kojom se ustanovljava službenost ima konstitutivni karakter; na zahtev vlasnika poslužnog dobra sud utvrđuje i odgovarajuću naknadu koju je vlasnik povlasnog dobra dužan da plati; službenost koja se ustanovljava sudskom presudom stiče se danom pravosnažnosti presude (upis u zemljišne knjige nije potreban); službenost se ustanovljava i odlukom nadležnog upravnog (izvršnog) organa; ova odluka ima konstitutivni karakter, a službenost nastaje danom pravosnažnosti.
Načini prestanka stvarnih službenosti:
1) na osnovu pravnog posla – mogu prestati na osnovu ugovora, koji mora biti u pismenoj formi i potreban je ispis iz zemljišnih knjiga; može prestati i odricanjem na osnovu jednostrane izjave volje titulara službenosti, za čije dejstvo nije potreban pristanak vlasnika poslužnog dobra;
2) prestanak usled nevršenja službenosti (zastarelost i liberatorna uzukapija) – zastarelost: prestanak usled običnog nevršenja, koje nije kvalifikovano protivljenjem od strane vlasnika poslužnog dobra; Zakon predviđa za zastarelost rok od 20 godina; liberatorna uzukapija: prestanak usled nevršenja koje je praćeno protivljenjem od strane vlasnika poslužnog dobra, Zakon predviđa za liberatornu uzukapiju rok od 3 godine;
3) ukidanje na zahtev vlasnika poslužnog dobra zbog promenjenih okolnosti – ako je službenost izgubila svaku korisnost za povlasno dobro;
4) sjedinjenje (konsolidacija) – prestaje ako isto lice postane vlasnik povlasnog i poslužnog dobra;
5) stvarna službenost može prestati i propašću stvari.

36. Zaštita stvarnih službenosti

Imalac stvarne službenosti je držalac prava, pa se on može služiti državinskim (posesornim) tužbama.
Konfesorna tužba (actio confessoria) je petitorna tužba za zaštitu prava svojine. Cilj tužbe je osuda tuženika da dopusti vršenje prava službenosti u punom obimu i zabrana daljeg smetanja, odn. onemogućavanja.
Tuženi može biti kako vlasnik poslužnog dobra, tako i treće lice koje sprečava, odn. ometa vršenje službenosti.
Tužilac je titular službenosti, vlasnik ili suvlasnik povlasnog dobra, kao i držalac koji ima pravo da se koristi službenošću (npr. plodouživalac povlasnog dobra).
Osnov tužbe je samo pravo službenosti, tj. da bi uspeo u sporu tužilac mora dokazati postojanje prava stvarne službenosti.

37. Plodouživanje

Lične službenosti postoje u korist jednog određenog lica. Ovde postoji samo poslužno dobro. Pravo jednog lica da koristi ili upotrebljava stvar drugog lica. Sadržina službenosti se uvek sastoji u iskorišćavanju tuđe stvari. Tri su klasične i prave lične službenosti:
 plodouživanje (ususfructus);
 pravo upotrebe (usus) – je lična službenost čiji je imalac ovlašćen da tuđu stvar upotrebljava i pribira plodove sa nje, u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svoje porodice, bez narušavanja suštine same stvari;
 pravo stanovanja (habitatio) – se sastoji u ovlašćenju da se u svrhu stanovanja koristi tuđa stambena zgrada ili stan koa posebni deo zgrade.

Plodouživanje je lična službenost koja se sastoji iz ovlašćenja upotrebe i pribiranja plodova sa tuđe stvari, bez povrede njene suštine.
Titular prava zove se plodouživalac, a vlasnik stvari na kojoj postoji plodouživanje se zove gospodar stvari.
Predmet plodouživanja mogu biti: stvari, prava i imovina. Plodouživanje na stvari može se odnositi i na idealni suvlasnički deo.
Predmet plodouživanja na stvarima mogu biti: pokretne i nepokretne stvari, ali to uvek moraju biti nepotrošne stvari, jer se upotrebom ne menja njihova suština.
Ako su predmet plodouživanja potrošne stvari, onda je to nepravo plodouživanje. Tada potrošne stvari prelaze u svojinu nepravog plodouživaoca, a on je dužan da po prestanku plodouživanja bivšem vlasniku vrati stvari iste vrste i u istoj količini, ili da naknadi njihovu vrednost.
Dok plodouživanje traje vlasnik ima na stvari golu svojinu, koju može dalje prenositi, ali to nema uticaja na prava plodouživaoca. Vlasnik može i da hipotekuje nepkretnost, ali nove službenosti mogu biti vršene tek po prestanku plodouživanja.
Ukoliko postoji opasnost da mu neće biti vraćena stvar kako treba po prestanku plodouživanja, vlasnik može zahtevati obezbeđenje.
U slučaju povrede prava plodouživanja plodouživalac može upotrebiti petitorne tužbe za povraćaj i prestanak smetanja, ali i posesorno tužbe, pošto je držalac prava. Tuženi u ovom sporu može biti: treće lice ili vlasnik stvari.
Plodouživanje može nastati na osnovu ugovora, testamenta i održajem. Za nastanak na osnovu ugovora potreban je upis u zemljišne knjige i pismena forma ugovora ako se odnosi na nepokretnosti, a predaja stvari ako se odnosi na pokretnosti.

lektira, studentski, poslovna, megatrend, diplomski radovi , magistarski radovi, maturalni radovi, diplomski rad, eseji, maturski radovi, seminarski radovi, diplomski radovi, master radovi, magistarski radovi, domaci radovi, domaci zadaci, projekti, maturalni, maturalne radnje, seminarski, maturski, diplomski, ekonomija, ekonomski, pravo, prava, menadzment, marketing, instalacija, tutorijal, tutorijali, tutorial, baze, baza, sistemi, informatika, ekonomika preduzeca, analiza, racunovodstvo, bankarstvo, osiguranje, spoljnotrgovinsko poslovanje, poreski sistem, politika, inteligencija, psihologija, sociologija, geografija, etika, kultura, fizika, seminarski rad, maturski rad