Teorija globalizacije

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Svijet novog vijeka oblikuju globalizacija, liberalizacija i tehnološki razvoj.
Pojam globalizacija počeo se intenzivnije koristiti tek u novije vrijeme, a različiti ga autori različito definisu.
Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova, globalnih tvrtki i globalne ekonomije. Svijet na taj način postaje jedinstveni sistem, a svjetsko tržište dostupno. svima. Ekonomska globalizacija nudi zemljama širom svijeta mnoge mogućnosti. Upravo zahvaljujući tim mogućnostima mnoge su zemlje napredovale od svjetske periferije do vrlo razvijenih jezgara te mogu poslužiti kao dobar primjer drugim zemljama koje tek kreću u osvajanje tržišta.
Globalizacija, međutim, nije isto što i globalno gospodarstvo. Ona je samo
njegova nadgradnja, šira je od gospodarskih odnosa i sadrži mnogo elemenata politike, kulture i socijalnih odnosa (STANIČIĆ, 2000.).
Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija.
Dolazi do procesa decentralizacije te ustupanja moći i suverenosti država nadnacionalnimtijelima. Globalizacija ubrzava te procese te oblikuje nove uslove kojima se moraju prilagoditi svi koji žele uspjeti.

Teorija globalizacije

Nove su tehnologije utjecale i na promjenu vrijednosti i na rastakanje tradicionalnih oblika zajednica pridonjevsi tako produbljivanju modernizacijskih procesa.
Osnovna karakteristika savremenih medjunarodnih odnosa jeste globalizam, koji se definise kao nacin gledanja na pojave, procese i odnose, na dogadjanja i probleme u njegovoj sustini.
Svrha globalizma jeste povezivanje ljudi, grupa, regija, naroda i drzava, sto istovremeno utice na njihova unutrasnja nacionalna pitanja ukljucujuci i sistem bezbjednosti, informisanja i ekologije, zastita covjekove sredine.

Tehnoloske inovacije potaknule su drustvene promjene u nacinu organizacije, proizvodnje, razmjeni i potrosnje, komuniciranja i nacina zivljenja gdje sve vecu vrijednost ima utjecaj ekspresivnih vrednota. A pod ekspresivnim vrednotama podrazumjeva se znanje, informacije, simboli i komunikacija. Nove su tehnologije utjecale i na promjenu vrijednosti i na rastakanje tradicionalnih oblika zajednica pridonijevši tako podrubljivanju modernizacijskih procesa. One su omogućile taj tip globalizacije ili integracije svijeta, kao niti jedne prethodne tehnologije. Te koje su ga omogućile, uvelike su relativizirale prostor i vrijeme, što potvrđuje tezu o »kompresiji prostora i vremena«.U prilog tezi o globalizaciji kao nastavku modernizacije ulaze stavovi A. Giddensa (1990.), U. Becka (1992.), Scholtea (2000.) i Daw H. Curriea (2003.). Tako se teorija globalizacije pojavljuje kao nastavak modernizacijskih teorija. Kod nekih teoretičara doživljava se i kao tip »neomodernizma«. Smještena u kontekst nastavka modernizacije, globalizacija prema Scholteu počiva na racionalizmu, glavničarskom sustavu ili kapitalizmu, tehnološkim inovacijama i regulaciji. Kao sastavnice racionalizma spominju se znanstvena slika svijeta, globalna sekularnost, vjera u znanost. Pod glavničarskim sustavom ili kapitalizmom misli se na informacionalistički kapitalizam, kako je opisao Manuel Castels. A pod tehnološkim inovacijama, inovacije u području računalne tehnologije, telekomunikacija, prometa, dok pod regulacijom misli standardizacija normi u međunarodnoj zajednici, regulacija i deregulacija, ljudska prava... Globalizacija uzrokuje fundamentalne promjene u tradicionalnim shvaćanjima zajednice, društva, države, granica, teritorija, suvereniteta, demokracije kao »supranacionalne demokracije«.
Teza o globalizaciji kao nastavku modernizacije oslanja se na zapadni koncept globalizacije, odnosno globalizacije kao vesternizacije. A to znači kako se ona nalazi pod kontrolom Zapada.

Pri tome se misli na dinamičke strukture zapadnog svijeta (znanost, tehnologija, industrijalizam, mrežne strukture, birokracija) kao glavne protagoniste procesa globalizacije. Unatoč takvom dominantnom stavu, evidentni su kritički i disonantni tonovi. Prema tome, globalizacija se ne doživljava kao globalizacija u pravom smislu riječi, jer se sve makroregije svijeta nejednako globaliziraju. Pa se umjesto naziva »globalizacija« koristi izraz »trijadizacija«. U vezi s »trijadizacijom«, na stranicama Dadalosa može se pročitati: »Današnja globalizacija je samo trup globalizacije, zbog čega bi trijadizacija bila prikladnija oznaka za današnje stanje«. (Izvor: http://www.dadalos.org/globalisierung_hr/ grundkurs_2/reiadisierung.htm). Pod »trijadizacijom« se misli na tri makroregije svijeta koje predvode u globalizacijskom procesu: Europa, Amerika i Japan. (Šire: Gruppe von Lisabon, Grenzen des Wettbewerbs. Die Globalisierung der Wirtschaft und die Zukunft der Menschenheit, Bonn, 1997., str.108-112.). Japanu se pridodaju razvijeni »azijski tigrovi« koji iniciraju azijsku globalizaciju. Japan, azijski tigrovi, uključujući i Kinu i Tajvan kao tigrića, uklapaju se u Eisenstatovu teoriju o višestrukoj modernosti. Spomenute regije i središta dokaz su kako se vesetrnizacijski koncept globalizacije, kao nastavka modernizacije, ne poklapa sa stvarnim stanjem na terenu. Prema tome, postoje konkurirajuće regije kao akteri globalizacije i modernizacije svijeta. Riječ je o uključenim akterima globalizacije.

No, čini se, postoje isključene makroregije svijeta kao, dijelovi islamskog svijeta, Južna Amerika i dijelovi Azije i Afrike. U vezi s isključenim dijelovima makroregija svijeta, jedno je Gallupovo istraživanje provedeno 2006., u 64 zemlje, na uzorku od 58.000 ispitanika, pokazalo kako se na globalizaciju gleda u Africi: »Gledano prema pojedinim svjetskim regijama, optimizam prevladava u Africi gdje gotovo ? ispitanika globalizaciju vidi kao dobru stvar za svoju zemlju.« Globalizacija kao nastavak modernizacije nije samo vesternizacija, jer se susreće s azijskom konkurencijom. Vidjeli smo kako se ona negdje shvaća kao trijadizacija, zbog značajnog utjecaja triju spomenutih makroregija svijeta. Iz nje su kao procesa izostale neke makroregije. Ona se naposljetku ne može smatrati »krajem istorije« zbog toga što još nije nastupio »kraj nauke«. Ako nije nastupio »kraj nauke«, onda nema kraja modernizaciji i daljnjoj integracija svijeta. Modernizacijski se ples nad vulkanima napretka, dakle, nastavlja!Prirodna je teznja covjeka da nastoji da globalizuje dobro, a lokalizuje zlo, ali je i cinjenica da se u savremenom svijetu odvijaju sve ubrzaniji procesi globalizacije i dobra i zla, a superiornog i inferiornog, i onog sto koristi jednima, a steti drugima.

Pojam i nastanak globalizacije

Globalizacija ( engl. Globalization, nem. Globalisation ) u ekonomskom smislu znaci porast medjuzavisnosti trzista i proizvodnje u razlicitim zemljama kroz trgovinu dobrima i