Video standard ii procesi

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz informatike.

Metoda MPEG video kompresije se danas koristi u velikom broju novih proizvoda. Temeljem je digitalne televizije, HDTV dekodera, DVD tehnologije, video konferencija, internet videa i mnogih drugih aplikacija. Odgovor na pitanja zašto se MPEG standard primjenjuje u tako velikom broju raznih proizvoda i tehnologija, potražite u nastavku stranice...

MPEG standard

MPEG (Moving Pictures Experts Group) je grupa ljudi oformljena u svibnju 1988 godine unutar organizacija ISO (International Standards Organization) i IEC (International Electro-technical Commission) kako bi se osmislio novi standard za kompresiju (kodiranje) digitalnog videa i audia te njihovo pohranjivanje na digitalne medije (npr. CD-ROM). Službeni naziv grupe je ISO/IEC JTC1/SC29/WG11.
Kad su MPEG standardizaciski napori počinjali negdje 1988, nekoliko različitih industrija prebacivalo se na digitalnu video tehnologiju. Kompjuterska industrija tražila je prostor prema širenju iznad samo tradiconalnih tekstualnih i grafičkih kapaciteta prema interaktivnoj multimediji sa audio, video i nepokretnim slikama.
Kupci elektroničke industrije vidjeli su digitalni video kao alat s kojim će unaprijediti mogućnosti video igara i zabavnih medija. Kompakt diskovi su se već koristili za spremanje digitalnih podataka čiji je kapacitet bio dovoljan za komprimirani digitalni video. Telekomunikacijska tehnologija iskoristila je razvoj kompresijske tehnologije za standardizaciju telekonferencije, i po preporuci CCITT H.261 digitalni video standard bio je već u razvoju. Rasprava o digitalnoj TV distribuciji u odnosu na analogni signal za televiziju visoke rezolucije HDTV (high-definition television) započela je, također se razmatrala distribucija digitalnog videa preko satelita. Kabelske televizijske kompanije istraživale su korištenje digitalnog videa za prijenos satelitskim vezama prema dolje i gore, također su razmatrali i sami prijenos digitalnog videa do samog korisnika. Zajedno sa mikroprocesorima koji bi trebali kontrolirati kućne konvertore, direktna digitalna veza do same kuće povećali bi samu vjerojatnost uvođenja novih funkcija preko kabelske mreže. I ostale veze prema kući kao npr. videotex imale bi potencijalnu potrebu za korištenje pokretnih video sekvenci. Dijeljenje tehnologije između industrija sa različitim interesima dovelo je do prirodnog procesa standardizacije. Ako bi se standardizacija digitalnog videa mogla ostvariti, potencijalno veliki prodajni volumen kod korisničkog tržišta smanjio bi cijenu VLSI čipova za sve industrije. Samim smanjenjem troškova došlo bi do toga da bi svi bili u mogućnosti imati zajedničku digitalnu video tehnologiju, što je bila i zvijezda vodilja same standardizacije. Prožimanje različitih interesa i sama standardizacija smanjili su barijere i sami rizik koji se pojavljuje sa uvođenjem novih tehnologija.
Problem MPEG-1 je kako pohraniti sekvencu pokretne slike, uključujući audio informaciju, u komprimiranom formatu pogodnom za pohranu na digitalnom mediju kakav je npr. CD-ROM. Visoko kvalitetni stereo zvuk plus video informacija trebaju biti pohranjeni na otprilike istom prostoru koji se inače koristi samo za audio. Dalje trebalo bi omogućavati ponavljanje sa preciznom vremenskom kontrolom i sinkronizacijom audio i video toka bita. MPEG standardi (MPEG-1, MPEG-2, MPEG-4) su podjeljeni na više djelova. Osnovna 3 dijela su: Sistemski, Video te Audio. U nastavku teksta ćemo se baviti isključivo drugim dijelovima (Part 2 ovih standarda.