Vaspitanje i obrazovanje lica sa telesnim invaliditetom

Integracija ima svoju osnovu u medicinskom modelu ometenost, koji ometenost tretra isključivo kao problem ili nedostatak individue, koja se mora korigovat, lečit, rehabilitovat i menjat, kako bi mogla da se prilagodi školskom sistemu i društvu u celini. Sav teret ometenost je na detetu sa smetnjama u razvoju i njegovoj porodici. Dete se posmatra kroz ometenost i dijagnozu, a podrška koja mu se pruža u zaštćenim uslovima (domovi, bolnice, internat) ima za cilj njegovo menjanje, kako bi se moglo uklopit u prirodnu sredinu. Na primer, dete sa oštećenjem sluha može nosit slušni aparat i od njega se očekuje da nauči da govori kako bi se uklopilo. Ali, od nastavnika i ostale dece se ne očekuje da nauče jezik znakova ili druge oblike komunikacije.

Od deteta sa smetnjama u razvoju očekuju se obrazovna postignuća propisana nastavnim planom i programom, kako bi moglo da prelazi iz razreda u razred, inače će morati da ponavlja ili će biti primorano da odustane. Nasuprot medicinskom modelu, socijalni model ne tretira ometenost samo kao problem individue, već i kao problem društva. Društvo se mora menjati i prilagođavati kako bi izašlo u susret specifičnim potrebama svakog pojedinca - kroz novu zakonodavnu politiku, novu obrazovnu i socijalnu politiku i prilagodjavanjem društvenih institucija kroz uklanjanje raznovrsnih barijera u okruženju od arhitektonskih do psihosocijalnih. Zato je neophodno ometenost posmatrati kao problem društva i prihvatit odgovornost da položaj i kvalitet života dece sa smetnjama u razvoju i osoba sa invaliditetom zavisi od stepena prilagođenosti društva.

UVOD 3
1 Telesni invaliditet 4
2 Unapređenje položaja osoba sa invaliditetom 7
3 Inkluzija i integracija u obrazovanju 10
3.1 Škola po meri deteta 14
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 17