S A D R Ž A J
NAZIV SEMINARSKOG RADA 1
UPRAVLJANJE ZALIHAMA 1
1) UVOD: 3
2) POJAM I ZNAČAJ ZALIHA: 4
ŠTA SU ZALIHE? 4
ZAŠTO PREDUZEĆA DRŽE ZALIHE: 5
3) POJAM I VRSTE KONTROLA ZALIHA: 7
KOJE SU OSNOVNE VRSTE KONTROLE ZALIHA? 7
4) VREDNOVANJE I FINANSIJSKA KONTROLA ZALIHA 8
KAKO SE VREDNUJU ZALIHE? 8
ŠTA JE BRZINA OBRTA SREDSTAVA? 9
PRIMER 1: 9
FORMIRANJE NABAVNE (PRODAJNE) CENE 10
Primer 2: 11
FINANSIJSKAKONTROLA ZALIHA po popisu 31.12: 12
Primer 3 13
5) KAVNTITATIVNA KONTROLA ZALIHA 14
POPIS ili INVENTARISANJE: 15
Fizička kontrola zaliha 16
Primer 4. 16
TAČKA PORUDŽBINE: 17
Koja je optimalna točka ponovnoga naručivanja? 18
ZAKLJUČAK 19
7. LITERATURA 19
Predgovor
Sažetak: U ovom radu govori se o zalihama, važnosti praćenja zaliha u cilju postizanja što boljeg finansijskog rezultata kroz povećanje prihoda i smanjenje troškova, odnosno postizanja optimalnog nivoa zaliha koji će uz najniže troškove omogućiti kontiniutet proizvodnje (u proizvodnim preduzećima) i prodaje odnosno zadovoljenje tražnje (u trgovinskim preduzećima). Objasnit ćemo pojam zaliha i osnovne metode kontrole i upravljaja zalihama, te kroz nekoliko pojednostavljenih Primera pokazati kako menadžment preduzeća kroz podatke dobivene kontrolom zaliha vrši analizu stanja i donosi odluke koje u krajnjem treba da imaju za efekat povećanje pozitivnog finansijskog rezultata-dobti (profita).
KLJUČNE REČI: ZALIHE, FINANSIJSKA KONTROLA ZALIHA, KVANTITATIVNA KONTROLA ZALIHA.
1) UVOD:
Preduzeće je poslovni (ekonomski) i interesni organizacioni sistem koji vršeći delatnosti angažovanjem različitih resursa (ljudski resursi, finansijski resursi, materijalni resursi i innformacioni resursi) stvara poslovne rezultate (dobitak-profit, gubitak) i ostvaruje zadane ciljeve. Dobri željeni rezultati ne nastaju spontano sami od sebe, već, po pravilu kao posledica svjesnog stručnog usmjeravanja i vođenja preduzeća u njegovom radu i poslovanju, što predstavlja zadatak i obavezu menadžmenta.
Taj složen i odgovoran zadatak menadžment izvršava planiranjem, organizovanjem, vođenjem i kontrolom gore navedenih resursa, kao i preduzeća u celini. Pri tome mora se naglasiti da ne postoji univerzalni recept koji bi bilo moguće primeniti u svim preduzećima, već se uvažava se stav teorije kontigencije (contigency theory), po kojem svako preduzeće treba da razvije svoju strukturu u skladu sa njegovim internim karakteristikama, specifičnostima i odnosima sa okolinom u kojoj djeluje. Po teoriji kontigencije ne postoji niti jedan (apsolutno) najbolji način organizovanja, ali ni svi načini organizovanja nisu podjednako efikasni. (J. Galbraith, 1973).
![[Slika: 17817616.jpg]](http://img22.imageshack.us/img22/5352/17817616.jpg)
Slika 1
Pojednostavljeno rečeno, uloga i zadatak menadžmenta je angažovanje raspoloživih resursa (ljudskih, materijalnih, finansijskih, informacionih i drugo) kroz aktivnosti planiranja, organizovanja, vođenja i kontrole istih radi postizanja zadanih ciljeva. (slika 1)
U ovom radu ograničiti ćemo se na jedan od neophodnih resursa-materijalni resurs odnosno jedan dio materijalnih resursa a to su zalihe, sa naglaskom na aktivnost kontrole zaliha.
Zbog kompleksnosti materije (a budući da kontrola i upravljanje zalihama obuhvata čitav niz funkcija preduzeća kao što su nabava, transport, skladištenje, proizvodnja itd) bilo bi teško dati celovit Primer iz prakse preduzeća, te je odlučeno da se primeni metoda konkretnih Primera za svaku obrađenu pojedinačnu vrstu kontrole zaliha.