Ustavno pravo - DIPLOMSKI 490 stranica

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.

Ustavno pravo je pravna i politološka disciplina po predmetu i metodama kojima se služi. Ustavno pravo i političke znanosti imaju istovrsni predmet znanstvenog interesa. To su političke institucije i politički sustav što obuhvaća sve političke institucije koje postoje u sklopu određene države. Ustavno pravo zanima što bi političke institucije prema normama pravnih propisa koji ih uređuju trebale biti i kako bi morale djelovati.


O POJMU POLITIKE I VLASTI

Političke institucije su društvene institucije što nastaju i djeluju u području društva koje se naziva politikom.
Politika obuhvaća svjesnu djelatnost kojom se neka društvena skupina nastoji usmjeriti da bi se ostvarili njezini ciljevi. Obuhvaća djelatnosti koje znače izbor ciljeva, a zatim traženje i izbor putova odnosno metoda ostvarivanja ciljeva. Politika je stalno usklađivanje djelovanja svih pripadnika skupine s obzirom na izabrane ciljeve i metode. To obuhvaća usklađivanje njihovih pojedinačnih i posebnih interesa te oblikovanje zajedničkih interesa.
Unutar svih politika, međusobni odnosi ljudi oblikuju se i ostvaruju kao odnosi vlasti. Za sve oblike vlasti zajedničko je da netko unutar skupine nameće nešto nekome. Postoje dvije skupine subjekata, oni koji nameću i oni kojima se nameće, a postoji i ono što se nameće. Zbog toga se vlast određuje kao mogućnost provedbe volje unatoč otporu onih prema kojima je volja upućena.
Odnosi vlasti nastaju i održavaju se zbog dva razloga:
1. ovisnost pripadnika skupine kojima se nameće volja o onima koji nameću, koja može biti fizička, psihička, gospodarska i ideološka,
2. usklađivanje pojedinačnih i posebnih interesa, a to je moguće samo kroz podjelu rada na one koji odlučuju i one koji izvršavaju odluke.

Nijedna od posebnih vlasti, ni politika, ne raspolaže apsolutnom mogućnošću nametanja volje unatoč otporu onih kojima se nameće. Time ne raspolaže ni državna vlast koja jedina ima monopol legitimnog fizičkog nasilja kao krajnjeg sredstva ostvarivanja svoje volje. Kod svake vlasti postoji odnos uzajamnosti između onih koji nameću i onih kojima se nameće.
Kod onih vlasti i politike, kod kojih je odnos uzajamnosti mnogo izraženiji, vlast je demokratskija, a takva se vlast u političkoj znanosti naziva autoritetom. Autoritet je vrsta vlasti gdje se određena politika ostvaruje odnosima među ljudima unutar kojih pojedinci prihvaćaju odluke drugih pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog mogućih sankcija, jer su uvjereni da su one u njihovom interesu.
Na jačanje odnosa uzajamnosti nametanja volje utječe prirodna želja vlastodržaca da im vlast bude djelotvorna, bez obzira na oblik vlasti i politike. Duže vrijeme djelotvorna može biti samo ona vlast čije se odluke prihvaćaju pretežito dobrovoljno, a ne zbog sankcija koje kao krajnje sredstvo stoje iza njih. Nijedna vlast ni politika ne može se duže vrijeme temeljiti na sili. Zbog toga svi vlastodršci nastoje prikazati i oblikovati svoju vlast kao legitimnu, odnosno traže takve njezine izvore i institucionalne temelje i oblike koje oni kojima je vlast upućena mogu prihvatiti kao nužne jer drukčije ne može biti ili jer su jedino mogući način ostvarivanja njihovih interesa, odnosno ciljeva kojima teže. To vrijedi za državnu vlast i politiku čija se moć (moć je sinonim za vlast koja je djelotvorna) u suvremenim demokratskim društvima izvodi iz legitimiteta što se stječe izborima i legaliteta koji znači sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se država samoograničuje pravom...