Kod primene procesa primarne alokacije troškovi se rasporedjuju na pojedina mesta troškova koja su ih prouzrokovala nezavisno od toga da li ta mesta imaju neposredno proizvodni ili pomoćni karakter. Samo postojanje mesta troškova pomoćne delatnosti, kao i postojanje mesta troškova koja nisu pomoćna ali spadaju u proizvodno funkcionalno područje, mesta troškova nabavke i tehničke uprave, stvara novi o računski problem. Njihovi troškovi uglavnom se nadoknadjuju kroz cenu koštanja finalnih proizvoda namenjenih tržištu. Prema tome javlja se potreba za nadoknadnom preraspodelom njihovih troškova na proizvodna mesta u skladu sa principima alokacije. U odnosu na troškove koji su na njih primarno alocirani naknadno dodati troškovi pomoćnih mesta troškova imaju sekundarno obeležje i nazivaju se sekndundarnim troškovima.
Karakter sekundarnih troškova u nekim slučajevima mogu imati i troškovi opšte uprave i administracije i istraživanja i razvoja.
Sekundarna alokacija nije tako jednostavna, u najvećem broju slučajeva ona obuhvata i predhodnu preraspodelu izmedju uslužnih mesta, odnosno preraspodelu troškova izmedju mesta pomoćne delatnosti , mesta troškova nabavke i mesta troškova tehničke uprave.
7. Z a k lj u č a k
Za utvrdjivanje ukupnih troškova uslužnih mesta troškova moguće je koristiti bilo koji od ova tri metoda, medjutim zbog lakše izrade u praksi se najviše koristi metod linearnih jednačina, koji je najjednostavniji, dok je metod sukcesivnih distribucija nešto složeniji.
L I T E R A T U R A
• Dr Blagoje Novićević, Dr Ljilja Antić, Upravljačko računovodstvo, Ekonomski fakultet Niš, Niš, 2005. godine.
• Dr Blagoje Novićević, Dr Ljilja Antić, Zbirka zadataka iz upravljačkog računovodstva: Obračun troškova, Ekonomski fakultet Niš, Niš, 2005. godine.