Trgovina dijamantima - ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


UVOD

Tema mog seminarskog rada je ilegalna trgovina dijamantima. Dijamanti su oduvijek bili fenomen koji je privlačio pažnju ljudi. U posljednjih nekoliko godina dijamanti su se preobrazili iz simbola ljepote, bogatstva i moći u simbol razaranja rata I kriminala. Afrika, dijamantima najbogatiji kontinent, poprište je unosne trgovine ilegalnim dijamantima čija se vrijednost mjeri u stotinama milijuna dolara; Nažalost, ti novci se koriste isključivo za financiranje ratnih sukoba usprkos nastojanjima međunarodne zajednice da takvoj trgovini stane na kraj. Kroz moj seminarski rad, reći ću nešto više o samoj trgovini dijamantima, objasniti šta su to “ krvavi dijamanti”, u kojim zemljama ih najviše ima, te kako takvi dijamanti dospijevaju na tržište.U drugom dijelu mog seminarskog rada ću navesti šta je to međunarodna zajednica uradila da spriječi ilegalnu trgovinu dijamantima i koliko je u tome uspjela.


1. TRGOVINA DIJAMANTIMA
1.1. DIJAMANTI KROZ HISTORIJU

Indija je dugi niz godina bila glavni izvor dijamanata u svijetu. Najstariji dokument u kojem se spominju dijamanti je budistički tekst „Angritara Nikaya „, nastao oko 296. godine prije nove rer, a pored toga nalazimo spomene dijamanata i u nekim rimskim tekstovima. Tako je na primjer veliki Plinije striji u svom poznatom djelu „Naturalis Historia „ spomenuo ornamentalnu upotrebu dijamanata kao vrlo korisnu graverima zbog svoje izuzetne čvrstine.
Na samim počecima dijamanti su bili vezani sa božanskim pa su često korišteni kao religijski predmet u raznim ceremonijama, jer se smatralo da dijamanti donose ogromnu sreću. Osim toga, oni su bili značajni i kao pokazatelj staleža jer je samo određenom staležu bilo dozvoljeno nositi dijamante određene boje, a samo kraljevi su smjeli nositi dijamante svih boja. Pored toga dijamanti su se koristili kao sredstvo za bušenje, a što su pokazali određeni arheološki nalazi iz Jemena u Aziji. Nakon što je kršćanstvo postalo dominantna religija u Evropi dijamanti su izgubili na svom značaju iz dva razloga : prvo, jer je dio pripadnika ove vjere odbijao nositi bilo kakve stvari iz arapskog svijeta, pa tako i dijamante, i drugi, jer su Arapi imali vrlo ograničenu trgovinu sa kršćanskim zemljama. Ovakva situacija je potrajala dok Venecija nije uspostavila trgovačku mrežu sa Arabijom, a uskoro je i u Nurnbergu otvoren i prvi ceh majstora koji se bavio obradom dijamanata. Ovaj ceh je označio prekretnicu jer j prekinuo dugogodišnji spor oko rezanja i obrade dijamanata koji je trajao više od 1000. godina. Bez obzira o kojem vremenu se govorilo, dijamanti su oduvijek bili izraz bogatstva i staleža, pa je tako i poznati francuski car Luj XIV zakon koji je dozvolio samo kralju da nosi dijamante. U 15. vijeku počinje upotreba dijamanata u vjenčanom prstenju. Sve do 1726. godine Indija je bila glavni svetski izvor dijamanata, kada su dijamanti otkriveni u Brazilu. Danas je najviše dijamanata na prostoru Afrike, a naročito u Bocvani i Južnoafričkoj republici. Od ostalih proizvođača ističu se Kanada, Rusija i Australija. Danas su dijamanti, umjesto simbola ljepote postali simboli rata i krvoprolića.