Stil menadžmenta

Termin stil menadžmenta odnosi se na model interakcije koji se provodi između menadžera i podređenih - način kako on daje naloge i kontrolira posao ostalih, kako utječe na njih da proizvode robu i usluge za koje je menadžer tj. supervizor odgovoran zapažajući pritom standardni kvalitet koji se traži.

Pri tome stil liderstva obuhvaća ne samo načine davanja instrukcija, nego i metode i tehnike koje menadžer koristi da bi motivirao radnike i da bi se osigurao da će njegove instrukcije biti provedene.

U pokušaju da se konkretnije definira stil moglo bi se startati i od njegove pozicije u menadžmentu, za što još uvijek ne postoji konsenzus između brojnih autora. U tom smislu neki shvaćaju stil menadžmenta kao sastavni dio utjecanja (influencing), drugi kao posebnu menadžment funkciju - vođenje ili rukovođenje (directing). Ako prihvatimo stojalište da menadžment ima pet osnovnih funkcija: planiranje, organiziranje, motiviranje, koordiniranje i kontroliranje, tada je stil menadžmenta najuočljiviji u motiviranju i koordiniranju kao zasebnim funkcijama, a razlikuje se najviše po načinu na koji se vrši i intenzitetu s kojim se izražava presija nad ostalim zaposlenicima da bi ostvarili, tj. realizirali postavljeni zadatak.

UVOD 1
1.1 Suvremeni menadžerski stilovi 2
1.2 Izbor menadžerskog stila 9
1.3 Tipovi menadžera i izvori njihove moći 14
1.3.1 Izvori i vrste liderske moći 15
ZAKLJUČAK 17
LITERATURA 18