Specifičnosti vaspitno-obrazovnog rada sa djecom oštećenog sluha

Oštećenje sluha, posebno njegov najteži vid - rana teška gluvoća - predstavlja takav oblik senzorne ometenosti koji ostavlja multiple posljedice u opštem razvoju djeteta. Gluva beba dolazi na svet sa istim psihološkim potencijalnom i potrebama kao i beba koja čuje, ali od tog trenutka pa nadalje njeno iskustvo je drugačije i formira se drugim sredstvima. Njeno iskustvo osiromašeno je za čitavu dimenziju koju donose zvuci a posebno ljudski glas i govor.

Gluva beba ne čuje svoj ni majčin glas, smeh, plač, majčino tepanje, pevušenje i govor koji predstavlja najsavršenije i najmoćnije sredstvo komunikacije. Gluvo dijete ne čuje šumove koje proizvode spostveni pokreti, hod, pljeskanje ruke o ruku, kašljanje i zvukove koje stvara telo u dodiru sa predmetima i ljudima, a koje ima važnu ulogu u formiranju slike o sebi i sopstvenom identitetu, kao i u poimanju sveta oko sebe. Gluvom djetetu je onemogućeno verbalno izražavanje spostvenih potreba i ideja, kao što mu je otežano i razumijevanje potreba, ideja, namera i postupaka drugih ljudi.

UVOD 3
1 Razvojne karakteristike djece oštećenog sluha 4
2 Inkluzija i integracija djece sa posebnim potrebama u obrazovanju 5
3 Djeca oštećenoh sluha u redovnoj školi 10
4 Razvoj komunikativnih sposobnosti djece oštećenog sluha u školi i vrtiću 13
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 17