Spašavanje na moru - hr

U najširem smislu pomorsko pravo moguće je odrediti kao granu prava koja obuhvaća, i odgovarajućim pravnim normama regulira, pravni status mora kao i sve one brojne odnose koji nastaju u svezi s gospodarskim, ali i svim drugim aktivnostima na moru iu svezi s morem. Ovako široko određeni pojam pomorskog prava odgovara i podudara se sa pojmom pomorstva koji, kako se u jpomorskoj znanosti definiralo, obuhvaća sve vrste djelatnosti i vještina na moru ili u svezi s morem. Tako shvaćena ova grana prava regulira odnose među državama kada se radi o pravnom statusu morskih prostora (i podmorja) ili, pak, vođenja rata na moru. Pravno uređenje morskih prostora danas je izdvojeno u posebnu granu prava pod nazivom Pravo mora (The Law of the Sea), a međunarodno pravo vođenja rata na moru redovito se izučava i čini dio međunarodnog javnog prava, u dijelu u kojem se regulira opće ratno pravo. Na prednji način posmatrano, predmet regulisanja pomorskog prava saglasno redovitom, odnosno uobičajenom poimanju ove grane prava danas u svijetu jesu pravne norme koje reguliraju pomorski brod i plovidbu morem, u prvom rijedu u svrhu prijevoza robe i putnika morem, ali i šire od toga. Radi se o brojnim pravnim odnosima i pravnim institutima koji su imovinskog karaktera, normama upravnog prava kojima se regulira individualizacija morskog broda, njegova bezbjednost sa stanovišta gradnje i eksploatacije, te ukupna bezbjednost plovidbe morem koja se izučava u okviru pomorskog prava najmanje u dijelu koji je neophodan za pravilno razumijevanje svih pravnih odnosa koji nastaju tokom plovidbe.

Osnovna obilježja pomorskog prava su:
- autonomnost - pomorsko pravo je samostalno te na sustavan način regulira pomorskopravne ustanove;
- partikularnost - pomorsko pravo ima posebne pravne izvore (danas kodeksi, kroz povijest statuti);
- unifikacija - pomorsko pravo jedna je od grana prava koja je najpodložnija međunarodnoj unifikaciji. Bez minimalne unificiranosti pomorski promet bio bi gotovo nemoguć, poglavito kod međunarodne plovidbe tj. kada brod plovi između luka različitih država. Zato se usvajaju mnogi međunarodni ugovori i konvencije.

I. UVOD 4
II. POVIJESNI RAZVOJ PRAVA SPAŠAVANJA 5
III. PRAVNA VRELA PRAVA SPAŠAVANJA 8
3.1 Konvencija o spašavanju iz 1910. god. 9
3.2 Konvencija o spašavanju iz 1989. god. 10
3.3 SOLAS konvencija 10
3.4 Hrvatsko pravo spašavanja 11
3.5 Autonomno pravo spašavanja 12
IV. OPĆENITO O SPAŠAVANJU NA MORU 13
4.1 Spašavanje osoba 15
4.2 Spašavanje imovine 15
V. NAGRADA ZA SPAŠAVANJE 15
5.1 Posebna naknada 15
VI. OBLICI SPAŠAVANJA 17
VII. POSTUPCI ZAPOVJEDNIKA BRODA U OPASNOSTI ZA VRIJEME I NAKON PODUZETE AKCIJE SPAŠAVANJA 20
VIII. POSTUPCI ZAPOVJEDNIKA BRODA SPAŠAVATELJA ZA VRIJEME I NAKON PODUZETE AKCIJE SPAŠAVANJA 21
IX. ZAKLJUČAK 25
X. PRAVNI IZVORI I LITERATURA 26