Sokrat -ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


„Iza fizičke ružnoće Sokrata krila se najljepša duša Atenjana.“
Alkibijad

Govoreći o Sokratu, čovjeku koga je proročište proglasilo najmudrijim Atenjaninom, zamišljamo nekog fizički fascinantnog, ali ne, bio je ružnog izgleda i zbunjujućeg ponašanja. Jednog dana je prolazio ulicom u punoj ratnoj opremi s kacigom, štitom i kopljem. Kada su
ga pitali zašto to čini, odgovorio je: „Vodim dijalog sa svojim trbuhom!“ Naime, zaključivši
da je debeo, odlučio je vježbati kako bi smršao. Iza sebe nije ostavio nikakav pisani trag, do toga mu nije bilo stalo. Sve što znamo o njemu, jeste preko drugih ljudi koji su ga poznavali.
Govorio je da je napisana riječ-mrtva riječ, a knjigu ako nešto upitaš ona šuti. Sokrat je isticao vlastito neznanje, govoreći da prepoznavanje vlastitog neznanja i vlastitih grešaka otvara duh.
Upravo to prihvatanje neznanja budi zaljubljenost u misterij nepoznatog, a ono rađa ljubav prema mudrosti. Kada umre vlastito neznanje, vlastite gluposti i vezanosti, otvaraju se nove perspektive i čovjek se rađa obnovljen.

„…a duša, ako hoće sebe da spozna,u dušu,ona treba da progleda…“

Fraza se javlja u dijalogu u kom Sokrat ubjeđuje Alkibijada da ne može biti mudar niti ponuditi dobar savjet ako ne zna šta je sam; naime, dok povinujući se delfskom natpisu, ne spozna samog sebe, ili svoju suštinu dušu.
Sokrat je govorio o postojanju unutrašnjeg glasa, koji se u njemu javlja kada namjerava da učini nešto što ne valja. On je taj glas nazvao daimon-glas savjesti. Od tog „demona“ protivnici su napravili novo božanstvo. On nije izmislio novo božanstvo, on je „izmislio“ savjest. Savjest je rođena sa Sokratom. Nije bježao pred osudom na smrt, jer je poštivao zakone i volio svoj grad za koji je tri puta nosio oružje. Radije umire kao građanin nego živi kao izgnanik, to je ono što je od njega načinilo Sokrata....

PUT UMA

Anaksagora iz Klazomene (500/497-428)

Sokrat, i filozofi prije njega, u početku se bavio kozmološkim spekulacijama. Udaljio se od njih uočivši veliki broj nesuglasnih teorija u tom području. Ogroman utjecaj na njega ispočetka je imao Anaksagorin Um.

„…tek ovdje počinje da se rađa jedna svjetlost,razum se priznaje kao princip“
Hegel

Anaksagora je tvrdio da u prirodi kao bitak svijeta i sveg reda vlada um. Kao što je za Talesa voda, Anaksimena vazduh, Heraklita vatra, to je za Anaksagoru um. Um posjeduje najveće znanje o svemu. Nad svim bićima vlada um. I kakvo je trebalo da bude i kakvo je bilo ono što sad više nije, i sve što sad postoji i kakvo će biti, sve je rasporedio um, pa i ovo obrtanje koje sad izvode Sunce, Mjesec, vazduh i etar koji se odvaja.
466.god.p.n.e. javlja se prvo prirodoznanstveno izdanje, Anaksagorino djelo „O prirodi“. Bila je to prva knjiga napisana s namjerom da bude objavljena kao knjiga. Ona je sadržavala astronomiju,meteorologiju,teoriju postanka svijeta i strukturu različitih materija.
Međutim, uvidjevši da kod Anaksagore neće pronaći ideje o tome kako um upravlja svijetom, nego da ga je Anaksagora uveo u svoj sustav da bi njime objasnio početak i osigurao nastavljanje vrtložnog gibanja u svijetu, Sokrat se razočarao u kozmologiju i okrenuo samom sebi- čovjeku. Kada Sokrat kaže „znam da ništa ne znam“, možda misli upravo na njega, jer ga je njegova filozofija prirode teško razočarala...