Sinkronizacija sata u raspodijeljenim sustavima - hr

Razvoj raspodijeljnog računarstva započinje oko 1970. s vizijom međusobno povezanih raćunala koji djeluju zajedno. Već u 60-tim godinama 20-og stoljeća poćela se mijenjati slika raćunala. DMA (engl. Direct Memory Access) koji predstavlja paralelno sklopovlje poćeo se upotrebljavati u raćunalima.

Kreirani su višezadaćni operaćijski sustavi kako bi se što bolje iskoristilo novo sklopovlje. Teorija se morala prilagoditi praktićnim promjenama. Bilo je potrebno kreirati modele izraćunavanje koji će adekvatno opisati probleme konkuretnosti i neterminirajućih izraćunavanja. Oba problema i dalje predstavljaju osnovu istrazivanja u raspodijeljenom raćunarstvu. Polje raspodijeljenog raćunarstva poćelo se razlikovati od srodnih podrućja operaćijskih sustava i paralelnog raćunarstva kada se usmjerilo na osnovne karakte-ristike fizićki raspodijeljenih sustava.

Te su osnovne karakterstike vezane uz tipićne elemente prave konkurentnosti (nasuprot „pseudokonkurentnosti“ kod jednoproćesorskih sustava vezane uz višezadaćnost), asinkrona izraćunavanja, kašnjenja i greške u komunikaćiji, prestanak rada proćesora i dećentralizirani nadzor. Osnovni problem teorije raspodijeljenog raćunarstva bilo je definiranje što je problem izraćunavanja i kako prikladno modelirati raspodijeljene sustave.

UVOD 3
1 RASPODIJELJENI SUSTAVI 4
1.1 Modeli raspodijeljenih sustava 5
1.2 Verifikacija i validacija komunikacijskih protokola 6
2 KORIŠĆENJE VREMENA U SRSV-IMA 7
3 SINKRONIZACIJA SATA U RASPODIJELJENIM SUSTAVIMA 8
3.1 Izbor vremena uzorkovanja u raspodijeljenim računalnim sustavima upravljanja 11
3.2 Cristianov algoritam sinkronizacije sata 11
3.3 Korištenje sata sustava 12
ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 14
PRILOZI 15