Seminarski rad iz bankarstva i diplomski rad iz bankarstva i maturski rad

DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA

Banka je najvažnija financijska posrednička institucija. Novčana sredstva banka prikuplja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite, baveći se uz to i financijskim uslugama (posredovanje u domaćem i međunarodnom platnom prometu, na fin. tržištima itd.). Na prikupljene depozite banka plaća pasivnu, a na odobrene kredite naplaćuje aktivnu kamatu. Općenito, banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima depozite koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Banka je ono poduzeće koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama.

Hrvatski zakon o bankama određuje banku kao “dioničko društvo čiji je predmet poslovanja primanje novčanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana”. 3 temeljna postulata bankovnog poslovanja su likvidnost, sigurnost i rentabilnost, iz kojih se izvodi profitabilnost.

Vrste banaka:

a) centralne banke (emisijske, kontrolne),

b) komercijalne banke (depozitne, kreditne),

c) investicione banke,

d) razvojne banke (hipotekarna, poljoprivredna, građevinska),

e) poslovne banke,

f) multinacionalne banke i

g) ostale banke (trgovačke, klirinške itd.).

RH nema investicijskih banaka, sve su univerzalnog oblika.



KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE

Komercijalne banke su banke kratkoročnog financiranja tekuće proizvodnje i prometa. Izvori sredstava su im kratkoročni, a to su žiro i tekući računi, a vista depoziti, kratkoročna oročenja i posuđena kratkoročna sredstva od drugih banaka.

Razvojne banke su banke koje odobravaju dugoročne kredite. Najvažnije među njima su investicijske banke. Razvojne banke sredstva prikupljaju emisijom obveznica, emisijom dionica, oročavanjima, uzimanjem dugoročnih kredita, formiranjem zajedničkih fondova i pribavljanjem sredstava države, javnih ustanova i međunarodnih kredita. Razvojne banke nemaju značajne monetarne efekte jer im je cilj retransfer sredstava.



OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA

Do udruživanja banaka dolazi zbog ostvarivanja više profitabilnosti, zbog lakšeg obavljanja poslova, boljeg poreznog tretmana, lakšeg obavljanja međunarodnog poslovanja, izbjegavanja zakonskih propisa i sl. Oblici okrupnjavanja banaka su: bankovni holding, bankovni konzorcij, mulitnacionalna banka i kupovni ili bankovni sindikat.

BANKARSKI HOLDING je oblik okrupnjavanja banaka u kojem jedna banka kupuje udjel u drugoj banci. Ona koja kupuje udjel naziva se banka “majka” ili “vršna” banka, a banka koju kupuju naziva se banka “kćer”, podružnica ili subsidijarija. Banka kćer zadržava pravnu samostalnost. Cilj preuzimanja je kontrola porezne politike i to preko organizacije i top managementa.

Holding može biti:

1. jednobankovni (npr. PBZ – podružnica Krapina, Dubrovnik) i

2. multibankovni.

Jednobankovni holding nastaje kada banka “majka” kontrolira jednu banku i više nebankovnih financijskih podružnica.

Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje više banaka i nebankovnih financijskih institucija.

BANKOVNI KONZORCIJ je ugovorno povezivanje banaka koje dolazi slobodnom voljom banaka radi određenog posla kojeg nisu u stanju obaviti pojedinačno (kreditiranje nekog investicijskog projekta). Banke udružuju samo dio svog poslovanja. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoročni (npr. odobravanje kredita) ili trajni (održavanje likvidnosti). Za trajanja konzorcija banke zadržavaju pravnu samostalnost, a konzorcijem rukovodi “vršna” banka koja se naziva gestor. Npr. da bi se pokrio dug Privredne banke, sve banke su ušle u konzorcij koji se zvao Udružena banka RH i sve su morale davati dio svojih depozita.

MULTINACIONALNA BANKA je ona koja obavlja sve bankovne poslove. U internacionalnom je vlasništvu i posluje na međunarodnom tržištu. Profit zarađuje na razlici tečajeva i na razlici cijena na pojedinim financijskim tržištima.

KUPOVNI ili BANKOVNI SINDIKAT je grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tržištu.