Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.
Sadržaj
1 Uvod 3
1.1 Masovni mediji 3
2 Istorija medijske kulture 5
2.1 Srednjovekovna retorika i retorika renesanse 5
3 Komunikologija 7
3.1 Interpersonalna komunikacija 8
4 Reklama i savremeno društvo 9
4.1 Stvaranje kontakta 9
4.2 Preventivna i naknadna cenzura 10
5 Karakter komunikacijskih procesa 10
6 Zaključak 13
7 Literatura 15
1 Uvod
1.1 Masovni mediji
Masovni mediji danas imaju veliku kontrolu nad stvaranjem mišljenja o bilo čemu kod publike, potrošača, pa i samih kreatora informacije. Televizija, radio, dnevna štampa i internet postali su svakodnevica svakog čoveka na planeti. Svakim danom broj potrošača, konzumenata, ovih medija se povećava. Masovni mediji imaju mogućnost i moć da kontrolišu tok cele planete. Rat koji je zadesio Bosnu i Hercegovinu, početkom devedesetih godina prošlog veka, stvorili su mediji. Ali, ne samo taj rat, nego i prethodne, Prvi i Drugi svetski, rat u Iraku... Iako, se medijima ne može suditi, tačnije ne mogu se zaustaviti, mediji moraju biti svesni da su oni glavni manipulatori u svemu, te da posledice koje oni mogu prouzrokovati mogu biti loše za sve, jer je volja pokretač svega. Početkom tridesetih godina 20. veka stvoreno je mišljenje da je uticaj masovnih medija na pojedinca gotovo neograničen. Radio je u to vreme bio glavni i jedini „pravi“ masovni medij (pored knjige), a demokratsko društvo u to vreme bojalo se njegovih posledica. Masovno komuniciranje je komunikacija gde poruke koje se javno, putem tehničkih distribucijskih sredstava, izravno i jednostrano prenose širokoj publici. U tu grupu masovnog komuniciranja spada televizija, radio, novine i knjiga. Pojavom interneta i web 2.0 svedoci smo da masovna komunikacije može da se odvija i dvostrano. Građansko novinarstvo, takođe poznato i kao javno ili učesničko novinarstvo, je aktivna uloga građana u procesu skupljanja, izveštavanja, analiziranja i širenja vesti i informacija. Ovaj tip novinarstva nam pokazuje da svako od nas može da bude novinar, medij. Svako ko poseduje mobilni telefon sa aparatom za snimanje, te zna koristiti osnovne komande računara i interneta, može da izveštava druge ljude u svetu o nekom događaju. Iako ovo pomaže mnogo u „izveštanju sa lica mesta“, ovakva vrsta novinarstva može da ima dosta negativnih posledica u društvu. Naime, objektivnost se širi, i primaoci informacija mogu da, na osnovu više različitih gledanja jednog istog događaja, sami izvedu najbolji zaključak, ali postavlja se pitanje Šta će biti sa pravim medijima? Da li će ljudi uspeti praviti razliku između građanskog novinarstva i profesionalnog novinarstva? Iako je cilj građanskog novinarstva da se izveštava istinito i sa dokazom, niko ne igra ulogu filtriranja vesti i informacija. Naime, niko ne vrši nadgledanje, kontrolu. Svako, putem interneta, može da izveštava o čemu kod hoće. Iako će negde biti cenzurisani zbog neprigladnog sadržaja, uvek se može naći alternativa gde neće biti cenzurisani, tako da nam internet pruža mogućnost da se igramo novinara. Ako ovaj posao radimo na interesantan i zanimljiv način za druge (one koji će čitati šta pišemo, o čemu izveštavamo) mi postajemo mediji. Problem nastaje u tome što svaki čovek koji želi da se bavi novinarstvom ne zna glavne osnove novinarstva, što svi trebaju uvek imati na umu kada je u pitanju građansko novinarstvo. Relevantnost informacije i važnost izvora kojim se novinar služio su samo neke od pojedinosti koje trebamo imati na umu. Koliko nam se čini lakim, posao novinara, je upravo suprotno. A razlika će jednoga dana biti zaboravljena, javnost će zaboraviti razliku između profesionalnog bavljenja novinarstvom i građanskog novinarstva. U skorije vreme, možemo očekivati da i na televiziji građani počnu dobijati svojih pet minuta slave. Desiće se i to da će se i televizija, jedan od jednostavnijih medija za korištenje, postati totalno javna. Građani će dobiti vreme na televiziji da objavljuju svoje vesti. Koliko vam se ovo činilo dalekim, to je isto toliko i bliska budućnost. Na kraju, nećemo znati praviti razliku.