1. UVOD
Salsa je jedan od najdinamičnijih muzičkih stilova koji su nastali na severnoj hemisferi. Sama reč na španskom znači 'sos', ali ovaj izraz označava mnogo više od vrućeg i živahnog, tako da ni muziku ne treba posmatrati samo kao takvu. Salsa je izraz veoma nalik swingu kada se on pojavio u džez bendovima 30-im i 40-im godinama prošlog veka. On opisuje osećanja koja pokrivaju širok opseg emocija i muzičkih izraza.
U latinskoj Americi, na ulicama, u autobusima, u redovima ispred prodavnica, plešu deca, mladi, porodični ljudi i starci. Muzika i ples su sastavni deo svakodnevnog života. Magija latinoameričke muzike, svojevrsne mešavine tradicionalnih zvukova iberijskog poluostrva, afričkih ritmova i izvorne muzike američkih Indiosa, proširila se posle drugog svetskog rata i na Evropu. Preuzeto sa:
http://www.cubalkan.com april, 2007.Danas se često može čutipitanje o tome ko je izmislio Salsu i kome ona zapravo pripada Kubancima ili Portorikancima. Činjenica je mnogo ali je jedno sigurno da je Salsa nastala objedinjavanjem pojedinih elemenata iz mnogih latino i afro-karipskih plesova. Svi oni su omali poseban značaj u evoluciji Salse. Ona nije samo Kubanska iako Kubi moramo odati priznanjeza početak njenog stvaranja. Kuba je mesto gde su srasli englesko-francuski “country-dance” ili danzon koji su doneli francuski doseljenici sa Haitija, rumbe afričkog porekla, son, tradicionalni ples kubanskog naroda-koji je i sam mešavina “sonera” španskih trubadura i zvukova afričkih bubnjeva uz pratnju tradicionalnog instrumenta-clave.
Ovaj pravac se pojavio u manjoj meri i u Dominikanskoj Republici, Kolumbiji, Puerto Riku i mnogim drugim zemljama.Put Salse dalje vodi preko meksičke filmske industrije (Perez Prado) do Njujorka, gde je dobila ime, i gde je uprošćena i prilagođena «evropskom uhu». Danas pojam Salsa obuhvata čitavu paletu ritmova iz nekoliko zemalja kastelanskog govornog područja latinske amerike: rumba, son montuno, ča ča ča, danson, son, guaguanko, kubop, guahira, čaranga, kumbia, plena, bomba, festeho, merenge, i mnoge druge. Neki od njih su zadržali svoju individualnost (merengue, guaguanco, son...) a neki su se pomešali stvarajući Salsu.
Ako slušate današnju Salsu, čućete ritmičku osnovu sona, čućete kumbiju i guaraču. Čućete i malo starog merengea, ugrađenog u ritam različitih pesama. Šezdesetih godina prošlog veka latino muzika doživela je svoju prvu tešku krizu. Zasenjena bitlmanijom, tvistom i rokenrol ludilom, činilo se da se nikada neće oporaviti.
Bez obzira na sve, definicija Salse nastavlja da se menja, a istraživači ovog polja skloni su da prenebregnu neverovatnu dinamiku u njenom razvoju. U svom širenju, Salsa je obuhvatila i ne-kubansku muziku i plesove poput kumbije (cumbia) i merengea (merengue). Postala je simbol političkih verovanja i kulturnih obeležja različitih nacija, ali ono što je još fascinantnije je brzina kojom se njene promene dešavaju.
Krajevi sveta se približavaju jedan drugom. Sve više ljudi iz različitih država i kultura prihvataju salsu i prisvajaju je, ponovo je definišući tako da odgovara njihovim potrebama. Ovaj fenomen se naziva transnacionalizacija. U međuvremenu, nove definicije ne prestaju da se pojavljuju, pridružujući se već postojećim i postajući deo njih. Taj proces je neprekidan. Salsa je, u suštini, termin koji se sam redefiniše. Ovo je veoma bitno u pogledu pitanja kome to salsa pripada, čija je ona.