Maturski, seminarski i diplomski radovi iz istorije.
Mostar, prema nekim izvorima, znači grad s mostom, ali on je u tom slučaju dobio ime prema masivnom željeznom mostu preko Neretve koji je premošćivao grad još u doba antike. Drugo objašnjenje porijekla imena grada leži u istoimenom čuvaru mosta.
Ali upravo je Stari most u Mostaru, izgrađen polovicom 16. stoljeća u doba Turaka, zaslužan da se sasvim prikladno ime tog grada pronosi čitavim svijetom. U stara su vremena putopisci govorili da je taj most u obliku dugina luka najviši na svijetu, diveći se kako povezuje dvije stijene koje se i same dižu do nebeskih visina.
Kad smo već duboko u povijesti, najpoznatija tradicija Starog mosta također ima korijene u davninama. Riječ je o skakanju s njegove najviše točke u rijeku koja se nalazi čak 20 m niže. Od pamtivijeka se svijet, a među njime i dostojanstvenici, skupljao da svjedoči vratolomijama mladića i dječaka koji smognu hrabrosti da se sunovrate s mosta.
Most je uvijek izazivao odvažnost mladeži. Nekoć nije bila rijetkost vidjeti šegrte kako donose užinu svojim majstorima – koračajući samom ivicom mosta.
Veličanstveno djelo graditelja Hajrudina nije imalo za cilj impresionirati promatrača svojom ljepotom. Naprotiv, nastao je samo da se spoje dvije litice ponad Neretve, a jednako tako su i sve kasnije nadogradnje isključivo bile praktičnog, a ne estetskog karaktera. Na njegov nevjerojatni dizajn utjecala je okolina. Tako je most, koji ne predstavlja baš niti jedan stil arhitekture, postao jedinstvenim primjerkom u svijetu. Izgrađen je od velikih blokova svijetle sjajne boje koja mijenja nijanse ovisno o položaju sunca.
Majstor Hajrudin, kojem se pripisuju zasluge za izgradnju mosta, dao je petama vjetra prije negoli je njegova izgradnja i otpočela. Naime, turskom je arhitektu nad glavom visila prijetnja da će ga Sulejman Veličanstveni smaknuti ukoliko se most raspadne. Stoga je gradnju nadgledao lokalni stanovnik Mehmed Karađoz. Ne samo da je most opstao, već se to dogodilo usprkos navodima da mu je vezivo bjelanjak i kozja dlaka.
To je kameni most izgrađen od kamena tenelija. Luk je dug skoro 29, a visok 20, metara, savijen blizu sniženog polukruga. Karakterističan je po tankom i elegantnom obliku: profil mosta je bio toliko tanak i visoko iznad vode da je mnogima bilo teško zamisliti da se takva građevina može napraviti od ogromnih kamenih blokova. Most je svijetle sjajne boje koja se mjenja tokom dana zavisno od sunca. Most je bio izgrađen jednostavno da se spoje dvije obale Neretve, bez ikakve ukrasne namjere ili posebnog značaja. Glavni uticaj na dizajn mosta je morfologija mjesta i okoline. Cijeli kompleks nije posljedica jednog dizajna nego razvoj kroz doba, zavisan od povijesnih događaja i potrebe za zaštitu prijelaza preko rijeke. Stari most nije povezan za ijedan specifičan stil ili doba arhitekture tako da je jedinstven u svijetu. Divili su mu se svi; i putnik namjernik, i povjesničar i umjetnik. Elegantan veličanstveni kameni luk, lak kao dva pera galebova. Sigurno je u ono doba bio graditeljsko čudo,
Danas se most bez arhitekta, bez arhitektonskog stila, bez planiranog dizajna i bez ikakve pažnje pridane njegovoj estetici, našao na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. To je nehotično remek-djelo postalo simbolom Mostara i čitave Bosne i Hercegovine.
Za vrijeme rata u BiH, most su djelomično oštetile srpske snage, a posao je, čini se, dovršila hrvatska vojska posve srušivši most (makar ima i drugih teza, ali sve je to danas manje važno od zastrašujuće činjenice da jedno od reprezentativnih djela ljudskih ruku može samo tako nestati). 1994. godine, most je obnovljen uz pomoć većinskih donacija Turske i Italije.
Obnovljeni Stari most i dalje privlači brojne turiste i znatiželjnike koji se dive njegovoj ljepoti. Ipak, postoji i pregršt onih koji tuguju za njegovim prethodnikom. Jednom je prilikom jedan arhitekt mostarski most usporedio s igračkom koju su zgazili, a onda je zalijepili, ili pak otkrivenim mađioničarskim trikom. Trijumf kojim se gledalo na obnovu mosta, zasjenio je neviđenu tragediju uništenja prvotnog sudionika povijesti. Nesretni se most našao u ratu, a most kao most… Postao je vojni objekt, ako se dobro