Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Aktivnosti preduzeća u organizovanju procesa proizvodnje u osnovi se svode na ekonomisanje elementima toga procesa. Upravljačka i rukovodilačka funkcija nastoje da optimalno iskombinuju resurse proizvodnje i ostvare cilj poslovanja preduzeća. Prihvativši staru ekonomsku tvrdnju da je zemlja opšti predmet rada, ekonomske teorije, elemente procesa proizvodnje tretiraju tripartitno: 1. rad, 2. sredstva za rad i 3. predmeti rada, odnosno dvopartitno: 1. rad i 2. kapital, i sa toga aspekta analiziraju ponaosob njihovu ulogu u procesu proizvodnje robne vrednosti. One su svoje ekonomske modele zasnovale na objektivističkim uslovima, ne baveći se dominantno drugim značajnim faktorima procesa proizvodnje: vremenom kao neobnovljivim faktorom, prostorom kao definisanim i datim ambijentom i organizacionim veštinama u kombinovanju svih elemenata.
Međutim, novo vreme neumitno traži nova rešenja i odgovore na stara ekonomska pitanja: šta, kako i za koga proizvoditi? Šta više, nova ekonomija definiše nove ekonomske paradigme: ekonomiku ponude, ekonomiju znanja, digitalizaciju, virtuelizaciju, molekularizaciju, konvergenciju, neposrednost, inovativnost, globalizaciju i iverzibilnost ekonomskih dogadjaja. Nove ekonomske kategorije zahtevaju i redefinisanje nekih osnovnih ekonomskih postulata, ali i fluidno pomeranje "tačke gledišta" za svaki novi ekonomski odgovor. Sasvim je očigledno da se takva fluidnost može postići isključivo preduzetništvom, tim četvrtim, odnosno trećim faktorom procesa proizvodnje, tom specifičnom organizacionom veštinom kombinovanja uspeha, rizika i neizvesnosti, s jedne, i borbenosti, motivisanosti i znanja, s druge strane...
Preduzetništvo i inovacija
U stvarnosti ima mnogo preduzetničkih organizacija čija je prosečna stopa uspešnosti toliko visoka da samim tim dovodi u sumnju sve druge tvrdnje, sem univerzalnog uverenja u visok stepen rizičnosti preduzetništva i inovacija. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji kompanija „Bel lab“ (Belove laboratorije), inovacijska filijala firme „Bel telefon sistem“, koja već gotovo stotinu godina – počev od projektovanja prve automatske razvodne table, oko 1911. godine, pa sve do projektovanja kablova od optičkih vlakana, oko 1980. godine, uključujući pronalaske tranzistora i poluprovodnika, ali i baznog teorijskog i inženjerskog rada na kompjuteru - pokazuje da preduzetništvo i inovacije mogu da budu sa niskim stepenom rizika, čak i u oblastima visokih tehnologija. Još bolji primer je IBM kompanija, koja u delu sektora industrije sa najbržim promenama u razvoju tehnologije, u sektoru visokih tehnologija i oštre konkurencije u sektoru elektroindustrije i elektronike, do sada nije imala nijedan jedini promašaj na tržištu. Nije ga imala ni kompanija u mnogo prozaičnijoj privrednoj delatnosti - britanski lanac robnih kuća „Marks i Spenser“, najviše preduzetnička kompanija od svih svetskih lanaca maloprodaje. Najveći svetski proizvođač poznatih potrošnih dobara sa zaštitnim znakom „Prokter i Gembl“ takođe je svojim inovacijama ostvario skoro identičnu seriju uspeha. Kompanija „3M“ iz Sen Pola, Minesota, koja spada u srednje tehnologije i koja je tokom poslednjih šezdeset godina stvorila stotinak novih preduzeća ili novih proizvodnih linija, bila je uspešna u četiri od svakih pet svojih poslovnih poduhvata. Sigurno da ima daleko više onih koji su samo preduzetnici sa malim stepenom rizika, koji ne teže inovacijama želeći da izbegnu neuspeh. Isto tako, ima dosta pojedinačnih preduzetnika čija je prosečna stopa uspešnosti u novim poslovima toliko visoka da oni takođe demantuju prilično popularno i široko prisutno verovanje o visokom stepenu rizika kod svih vrsta preduzetništva...
Sadržaj:
Uvod 3
1 Preduzetništvo i inovacija 4
2 Internet je čudo 5
3 Kako je sve počelo? 5
4 Intervju 8
Zaključak 10
Literatura 11