REAKCIJA STIPENDISTA: Općina Bihać OPET izigrala svoje najbolje studente!

Na redakcije portala je stigao mail od studenata koje stipendira Općina Bihać kojeg objavljujemo u cijelosti:



Nakon što ste nas prošli put podržali objavivši naše muke na portalu (sturlicani.net) i našeg svakodnevnog odlaženja u kabinet načelnika, javio nam se Jasmin Hošić koji nam je obećao uplatu zaostataka za ovu godinu u roku dvije sedmice od čega smo mi dobili samo 400 KM a ne kako je obećano 800 KM i rok od 15 do 20 dana za isplatu zaostataka iz proteklih godina, međutim prošlo je više od mjesec dana od toga da mi ništa nismo ni dobili niti nas je više tko kontaktirao.

U daljem tekstu Vam navodimo i izjave od nekih studenata koje stipendira Općina Bihać:


E.Z., ugovor potpisao 2009/2010 godine: "Samo izdavanje konkursa za 2009/10 akamensku godinu je bio haus! Izišao je u osmom mjesecu, kad je na Univerzitetu godišnji odmor i kad studenti ne mogu doći do papira. Nakon toga smo čekali šest mjeseci na potpisivanje. Ugovore smo potpisali šest mjeseci nakon toga tačnije prvom polovinom februara. Tad su nam obećali uplatiti 2000 KM za proteklu akademsku godinu, za koju smo također predhodno aplicirali i jos 1000 KM za tu akademsku godinu znači 2010/11. Međutim mi smo tad dobili samo 400 KM, nakon čega je izišao novi konkurs i potpisan je ugovor sa još 25 studenata, a mi smo nastavili primti stipendiju za akademsku 2010/11, dok novi studenti nisu dobili ništa...uglavnom da skratim priču generaciji koja je potpisala ugovor 2009/10 su dužni 2000 KM za tu akdemsku, 200 KM za akademsku 2010/11 i 800 KM za 2011/12, a generaciji koja je potpisala ugovore za 2010/11 su duzni također 2000 KM za tu akademsku godinu i 800 KM za ovu akademsku godinu."


D.B., ugovor potpisao 2009/10 godine: "šta da vam kažem? ja sam čak i magistrirao, a još uvijek nisam dobio stipendiju koju mi je Općina Bihać ostala dužna."


M.K., ugovor potpisala 2010/2011 godine: "Užas! svaki dan druga priča, jako žalosno šta rade od svojih studenata, a onda se čude zašto idemo iz ove zemlje... Ličimo na prosijake."


S.R., "Nakon što je objavljen konkurs za dodjelu Općinske stipendije u novinskom listu "Krajina", na isti sam se i prijavila u nadi da ću ispuniti sve kriterije i time dobiti neki dodatni podsticaj za bolje i kvalitetnije školovanje. Napokon sam i dobila tu stipendiju i mislila da ću time riješiti barem pitanje knjiga, prijava ispita, i svih silnih skripti i ostalih stvari koji su neophodni za školovanje i obrazovanje. U početku smo dobili par stotina konvertibilnih maraka, a zatim dugo već na mojoj studentskoj kartici stoji predivna cifra iznosu 0,00 km. Uporno sam pokušavala doći do bilo kakvih informacija u vezi istog , ali naravno izgovori su se nizali jedni za drugima. Međutim, ja se ne bi ni obraćala nikom, a naročito stvarala nepotrebne nesuglasice, ali morala sam. Morala sam iz vrlo prostog razloga, a to je da u mojoj tročlanoj porodici, u to vrijeme četveročlanoj, zaposlena je samo jedna osoba, moja mama, dok je tata nezaposlen. Smatram da ima i gorih situacija od moje i treba svima ljudima pomoći, olakšati, a ne otežati. Mi, studenti, smo sad u nezavidnom položaju, osjećamo se kao kriminalci, tražimo nešto što je naše, dok nam se drugi smiju iza leđa. Ovim putem samo želim ukazati na stvari koje su već svima itekako jasne, a to je da ovdje, na ovom kantonu, u ovom gradu nema napretka."

Studenti su ogorčeni ponašanjem i ignoriranjem Općinske vlasti. Jedini izlaz i traženje svojih prava studenti vide kroz održavanje mirnih protesta, a nakon toga i podnošenjem tužbe protiv općine Bihać.