Razlozi ništavosti pravnih poslova -ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Još od najranijih civilizacija, iz vremena prvih prodora prava, ljudi su sklapali različite pravne poslove. Istina, njihovo sklapanje u početku je zahtijevalo ispunjavanje određenih ritualnih radnji, pa je njihova valjanost zavisila isključivo od predviđene forme, do vremena kada strogi formalizam popušta pred zahtjevima modernijih vremena. Isto tako i razlozi za valjanost pravnih poslova su se kroz različita vremena mijenjali. Rano rimsko pravo nije pravilo razlike u pravnim posljedicama zbog različitih nedostataka u vrijeme zaključenja pravnog posla, pa su svi pravni poslovi sankcionirani ništavošću, da bi kroz dalji razvoj rimsko pravo počelo praviti razlike između apsolutno i relativno ništavih poslova. Valjanost pravnih poslova može prestati zbog razloga koji se javljaju u vrijeme nastanka pravnog posla ili nakon zaključenja pravnog posla. Danas naš Zakon o obligacionim odnosima poznaje apsolutnu ništavost, relativnu ništavost (pobojnost), a ponekad i nepostojeće pravne poslove. Sve tri ove vrste nevaljanih pravnih poslova proizvode i različite pravne posljedice. Međutim, u ovom seminarskom radu će biti riječi samo o apsolutno ništavim pravnim poslovima ...

Pojam ništavih pravnih poslova

''Ništavi su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti''1. To znači, prema većini autora, kao i prema Zakonu o obligacionim odnosima FBiH, da su to poslovi koji su protivni prinudnim propisima, ustanovi javnog poretka, moralnim načelima društva ili statutu pravnog lica. Ništavošću se štite temeljna načela društvenog uređenja. Ništavi će postati pravni poslovi koji se protive, ne samo propisima sadržanim u odredbama Zakona o obligacionim odnosima, već i propisima iz oblasti nasljednog, trgovačkog, upravnog, krivičnog prava… Rijetko se u praksi dešava da stranke zaključe pravni posao čije su sve odredbe ništave, već naprotiv, obično se radi o ništavošću samo pojedinih odredaba pravnog posla, pa se postavlja pitanje je li takav pravni posao apsolutno ništav. U našem pravu, kao i u uporednom pravu, rješenje je nađeno na sljedeći način: ''Ako se nedopuštena odredba tiče nekog od bitnih elemenata ugovora, to će, po pravilu, povući za sobom ništavost čitavog ugovora, bez obzira što su njegove ostale odredbe dopuštene. Naprotiv, kad je u pitanju ništavost neke sporedne ugovorne odredbe, kao i u slučaju da ostatak ugovora može da opstane i poslije poništenja nedozvoljene odredbe, sud će poništiti samo tu odredbu a ostatak ugovora će biti punovažan''2. Ovdje se u drugom slučaju radi samo o djelimičnoj ništavosti. Međutim, u slučaju kada se zbog ništavosti jedne ili više odredaba pravnog posla treba poništiti cijeli pravni posao, on se može očuvati kada se nedopuštena odredba može zamijeniti onom koja je predviđena imperativnom normom (npr. ako se ugovorena kamata viša od zakonske svede na dopuštenu). Isto tako, pravni posao može postati apsolutno ništav iako ne sadrži nijednu nedopuštenu odredbu, ali mu nedostaje neki od zakonom predviđenih uslova za njegovu punovažnost....