Rashodi - finansije

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.

Svako smanjenje aktive usled poslovanja predstavlja rashod.
Troškovi predstavljaju izuzetno kompleksnu ekonomsku kategoriju I zahtijevaju podrobnu analizu. Troškovi su novčani izraz utrošaka, potrošenih u cilju proizvodnje.
U finansijskom knjigovodstvu se susrećemo sa pojmom rashodi koji zauzima čitavu klasu 5 u Kontnom okviru. U pogonskom knjigovodstvu srećemo pojam troškovi pri čemu mislimo na proizvodne odnosno poslovne troškove nastale u cilju proizvodnih učinaka. To znači da rashodi predstavljaju širi pojam od troškova.
Pored smanjenja aktive rashodi za rezultat imaju smanjenje sopstvenog kapitala u pasivi bilansa stanja . Rashodi su izazvani raznim poslovnim dogadjajima koji se mogu dovesti u vezu sa tekućim učincima. I pored svih navedenih razlika u knjigovodstvu se upotrebljavaju pod nazivom “troškovi I rashodi”. Rashodi su širi pojam od prihoda zbog toga sto je svaki trošak rashod a svaki rashod nije trošak. Druga bitna sličnost rashoda I troškova je u tome što u trenutku nastanka preduzeće za posledicu nema odliv novca , već odliv gotovine.
Novčani izdatak nastaje u trenutku plaćanja, tj. Kada preduzeće sa svog tekućeg računa ili izsvoje blagajne vrši plaćanja. Npr. Materijal , preduzeće ima izdatke u trenutku plaćanja materijala, dok troškovi nastaju u trenutku trošenja.
Najopštija podjela troškova je ona na: 1) ukupne, 2) prosječne I 3) marginalne troškove.

UKUPNI TROŠKOVI predstavljaju “apsolutni iznos troška, koji predstavlja umnožak količinske i cjenovne komponente troška“. O ukupnim troškovima možemo govoriti po vrstama troškova, ali i po funkcionalnim područjima.

PROSJEČNI TROŠKOVI predstavljaju troškove po jedinci proizvodnog učinka. Poznavajući ukupne troškove i obim aktivnosti, lako ih je izračunati.

MARGINALNI TROŠKOVI ILI GRANIČNI TROŠKOVI se mogu definisati kao promjena ukupnih troškova koji nastaju usljed promjene obima aktivnosti za jednu jedinicu aktivnosti.
Ukoliko bi kao kruterijum klasifikacije uzeli zavisnost troškova od promjene obima aktivnosti, onda imamo: 1) varijabilne, 2) fiksne, 3) mješovite troškove.

VARIJABILNI ILI PROPORCIONALNI TROŠKOVI su ttroškovi čiji je iznos u srazmjeri sa količinom učinka. Primjer za varijabilne troškove možemo navesti troškove materijala izrade.

FIKSNI TROŠKOVI su troškovi čiji se ukupni iznos, odnosno čija se količinska komponenta, ne mijenja u kratkom roku. Fiksni troškovi su nepromjenjivi samo u ukupnom iznosu, dok su po jedinici promjenjivi i to opdajući povećanjem obima aktivnosti.

MJEŠOVITI TROŠKOVI su troškovi koji rastu porastom obima aktivnosti, ali ne na onaj nacin kao varijabilni, srazmjerno, već brže ili sporije. U mješovite troškove ubrajamo troškove energije, troškove održavanja i sl.

Prema načinu zaračunavanja troškove možemo podjeliti na: 1) pojedinačne (direktne) troškove, 2) posebne pojedinačne troškove i 3) opšte (indirektne) troškove.

POJEDINAČNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su oni troškovi koji se mogu uključiti u cijenu koštanja, jer se odmah zna šta je prouzrokovalo njihovo nastajanje.

OPŠTI (INDIREKTNI) TROŠKOVI predstavljaju grupu troškova koji se ne mogu neposredno vezati za nosioce troškova i u uključiti u cijenu koštanja jer se odnose na veću proizvodnju.

Prema porijeklu troškove možemo podjeliti na: 1) troškove materijala, 2) troškove osnovnih sredstava, 3) troškove proizvodnih usluga, 4) troškove ličnih dohodaka i 5) troškove neproizvodnih usluga.

Ukoliko kao kriterijum uzmemo poslivne funkcije unutar preduzeća, onda bi imali slijedeće vrste troškova: 1) troškovi nabavke, 2) troškovi proizvodnje, 3) troškovi prodaje, 4) troškovi uprave, 5) troškovi finansiranja, 6) troškovi istraživanja i razvoja.

Prema važećem Kontnom okviru klasa 5 obuhvata rashode i to:
-nabavna vrijednost prodate robe,
-troškovi matarijala,
-troškovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi,
-troškovi proizvodnih usluga,
-troškovi amortizacije i rezervisanja,
-nematerijalni troškovi,
-finansijski troškovi,
-ostali rashodi,
-rashhodi po osnovu obezvređenja imovine,
-vanredni rashodi i prenos rashoda.

Rashodi kao knjigovodstveni objekat

Troškovi se u knjigovodstvu obuhvataju po nabavnim vrijednostima.
Troškove i rashode podjelićemo u četiri velike grupe:
1. poslovni rashodi,
2. ostali i vanredni raskodi
3. finansijski rashodi i
4. revalorizacioni rashodi.

Poslovni rashodi

Poslovni rashodi predstavljaju rashode nastale obavljanjem osnovnih djelatnosti preduzeća i mogu se tjesno povezati sa učincima preduzeća.
Podjelu možemo izvršiti na:
1) nabavnu vrijednost prodajne robe,
2) troškove materijala,
3) troškove zarada i ostalih ličnih rashoda,
4) troškove proizvodnih usluga,
5) troškove amortizacije i
6) nematerijalni troškovi.

Nabavna vrijednost prodate robe

Ova vrsta rashoda je prisutna kod trgovinskih preduzeća, jer njihova osnovna djelatnost je kupovina robe radi njene prodaje. Knjženje ovog rashida zavisi od toga kako se zalihe robe evidentiraju, da li po nabavnoj, ili po prodajnoj vrijednosti.

Troškovi materijala

U troškove materijala, koji se obuhvataju na računima, spadaju troškovi materijala za izradu, troškovi ostalog materijala i troškovi goriva i energije. Pod troškovima materijala podrazumjevamo novčano izražene utroške materijala

Troškove materijala možemo vrjednovati po slijedećim metodama:
1) metoda stvarnih nabavnih cijena
2) metoda dnevne cijene i
3) metoda planske nabavne cijene.

1. METOD STVARNIH NABAVNIH CIJENA. Račun Materijal potražuje, račun troškovi materijala duguje za isti iznos.
U okviru ovih metoda razvijene su:
- metoda cijena po partijama,
- fifo metoda,
- lifo metoda,
- hifo metoda,
- metod prosječnih cijena.

1) Prema metodi ceijna po partijama, izbor cijena za vrijednovanje počiva na fizičkom toku materijala. Svaka nabavljena partija materijala se vodi u knjgama prilikom trošenja materijala, iz koje se partije troši materijal, te se troškovi materijala utvrđuju kao umnožak količine materijala i odgovarajuće cijene iz partije.