Proizvodni kapital

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
 
Autor Poruka
Vesnica Nije na vezi
Posting Freak
*****

Poruka: 2,567
Pridružen: May 2010
Poruka: #1
Proizvodni kapital
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

U svom seminarskom na temu PROIZVODNI KAPITAL I PROFIT obratit ću pažnju na proizvodnju, proizvodne inpute, kapital i profit.

Proizvodnja je prva i osnovna faza privređivanja. Samo u njoj dolazi do nastanka novog dobra, nove upotrebne korisnosti sposobne da zadovolji neku našu potrebu.
Iz procesa proizvodnje proizilazi samo ekonomsko dobro, jer se uvijek proizvodi u ograničenim količinama.

Pod kapitalom podrazumijevamo vrijednosti koje služe za proizvodnju i stjecanje dobiti. Najčešće je riječ o novcu koji se ulaže u proizvodnju ili neku drugu ekonomsku djelatnost s osnovnom svrhom da se uveća. Kapital donosi profit. Profit se može različito tumačiti: profit kao implicitni prinos, kao naknada za inovaciju i poduzetništvo, kao naknada za neizvjesnost i rizik, kao preobraženi oblik viška vrijednosti.

PROIZVODNI KAPITAL I PROFIT

PROIZVODNJA I PROIZVODNE MOGUČNOSTI

Proizvodnja je temeljna djelatnost opstanka ljudskog društva. Ljudima su za njihovu egzistenciju, potrebna odgovarajuća materijalna dobra s kojima kontinuirano mogu zadovoljavati svoje potrebe. Proizvodnja je upravo ona djelatnost koja osigurava neophodna materijalna dobra na način da ljudi organizirano i svjesno koristeći se potrebnim sredstvima, stečenim znanjima, iskustvima i vještinama prerađuju materiju iz prirode prilagođavajući je svojim potrebama. U toku duge povijesti razvoja ljudskog društva mijenjao se i proces proizvodnje koji se u početku temeljio na primitivnim sredstvima i oskudnim znanjima, pa sve do veoma savremene proizvodnje koju danas imamo. Na različitim stupnjevima razvoja ljudskog društva proizvodnja je imala svoje specifičnosti. Proizvodnja u kojoj su sredstva za proizvodnju u privatnom vlasništvu, drugačija je od one čija to sredstva nisu. Bez obzira na određene specifičnosti proizvodnje, u pojedinim fazama razvoja ljudskog društva ona ima bitne, opće, zajedničke karakteristike koje se očituju u svim tim razvojnim fazama.
Prvo zajedničko obilježje proizvodnje je njena tehnička strana, odnosno činjenica da, u svim fazama razvoja društva, ljudi prilagođavaju proizvode svojim potrebama. Zapravo, ljudi u toku procesa proizvodnje prisvajaju, oblikuju proizvode prirode, prerađuju ih, transportuju, čuvaju itd.
Druga zajednička karakteristika proizvodnje je njena ekonomska strana.
U proizvodnji se obavezno vodi računa o nužnim utrošcima da bi se postigao određeni učinak. Smisao je u tome da ekonomska strana proizvodnje podrazumjeva što veće efekte uz što manje troškove. Ekonomska strana proizvodnje ujedno je i njena društvena strana. Zapravo, u svakom procesu proizvodnje ljudi stupaju u međusobne odnose. Svaki proizvođač je povezan nizom društvenih veza s ostalim ljudima.
Proizvođač ne nastupa izolirano.
Prvi ekonomski problem u oblasti proizvodnje je struktura proizvodnje.
Zapravo je riječ o tome pta proizvoditi, koju vrstu roba i u kojoj količini?
Drugi ekonomski problem je metod proizvodnje, tj. kako proizvoditi, odnosno kako kombinirati proizvodne inpute-faktore. O tome kako se upotrebljavaju faktori proizvodnje (rad, kapital, zemlja) ovisi i efikasnost te proizvodnje.
Treći ekonomski problem proizvodnje je za koga će dobra biti proizvedena.
Radi se o problemu raspodjele proizvodnih efekata na razne društvene grupacije i pojedince.
Za ekonomiju svake zemlje veoma je važno kako se rješavaju spomenuti ekonomski problemi, odnosno ko donosi odluke o tome šta, kako, koliko i za koga proizvoditi. Ekonomska teorija poznaje više načina rješavanja ovih pitanja. Jedan od njih je da odluke o svim tim pitanjima donosi isključivo država, u kom slučaju imamo komandu ili etatističku ekonomiju. Kada odluke o alokaciji resursa donose poduzeća, domaćinstva ili pojedinci samostalno, bez uplitanja države, tada imamo ekonomiju slobodnog tržišta. I jedan i drugi način donošenja odluka predstavlja dva teorijski ekstremna slučaja koja danas u svijetu skoro nigdje ne egzistiraju.
Na sceni je treći i najviše prisutan oblik donošenja odluka o temeljnim ekonomskim pitanjima, zapravo kombinacija prethodna dva. Riječ je o tome da, u određenoj mjeri i o jednom broju ekonomskih pitanja, odluke donosi država, a o drugim poduzeća, domaćinstva ili pojedinci. Tada govorimo o mješovitoj ekonomiji koja je danas dominantna na svjetskoj ekonomskoj sceni.

Jedno od ključnih pitanja u profiliranju proizvodnje je šta proizvoditi. Zapravo, o odgovoru na to pitanje ovisi i buduća slika proizvodnje neke zemlje, njena struktura, odnosno njena tehnička i ekonomska strana proizvodnje.
Raspoloživi resursi nekog društva, dakle faktori proizvodnje, mogu se na različite načine koristiti za proizvodnju raznih vrsta proizvoda i usluga kojima se zadovoljavaju potrebe pojedinca i društva.
Kao što znamo te potrebe su raznovrsne i podložne dtalnom mijenjanju. Onda se, s pravom postavljaju pitanja da li će neka zemlja svoje faktore proizvodnje upotrijebiti za proizvodnju svih mogućih proizvoda koji će zadovoljiti svoje potrebe njenog stanovništva, ili će proizvoditi samo neke koji osiguravaju efikasno i ekonomično korištenje raspoloživih resursa, a koje zadovoljavaju ne samo potrebe vlastitog stanovništva već i omogućuju njihov izvoz van granica date zemlje.
Malo je zemalja na svijetu koje proizvode sve što im je potrebno, već se svaka, na određeni način, opredjeljuje za onu proizvodnju za koju ima najbolje uvjete.
Izbor alternativne proizvodnje, koje su situirane u prostoru proizvodnih mogućnosti, istovremeno znači odustajanje od jednih, a prihvatanje drugih mogućnosti.
To praktično znači da prihvatanje jedne od mogućnosti proizvodnje, stvarajući time određeni profit, istovremeno znači i gubljenje drugog profita, koji bi se ostvario da je prihvaćena druga mogućnost. Na ovaj način dolazimo na teren oportunitetnih troškova.
Ovi troškovi izražavaju troškove jedne ekonomske aktivnosti mjerene izgubljenom vrijednošću najbolje alternative toj aktivnosti koju smo mogli obaviti a nismo.
Granica proizvodnih mogućnosti predstavlja maksimalnu količinu proizvodnje koju može neka privreda postići, uz date tehnološke uvjete i dostupnu količinu proizvodnih inputa. Ona ujedno predstavlja i listu izbora proizvodnje koja stoji na raspolaganju društvu.


PORUČITE RAD NA OVOM LINKU >>> SEMINARSKI
maturski radovi seminarski radovi maturski seminarski maturski rad diplomski seminarski rad diplomski rad lektire maturalna radnja maturalni radovi skripte maturski radovi diplomski radovi izrada radova vesti studenti magistarski maturanti tutorijali referati lektire download citaonica master masteri master rad master radovi radovi seminarske seminarski seminarski rad seminarski radovi kvalitet kvalitetni fakultet fakulteti skola skole skolovanje titula univerzitet magistarski radovi

LAJKUJTE, POZOVITE 5 PRIJATELJA I OSTVARITE POPUST
05:28 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  Kapital preduzeca - finansijko poslovanje preduzeća Vesnica 0 3,017 10-05-2010 10:42 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Kapital preduzeca Vesnica 0 1,109 10-05-2010 05:42 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Kapital preduzeca - ekonomija Vesnica 0 2,053 10-05-2010 05:17 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Industrijski kapital i profit Vesnica 0 4,383 07-05-2010 05:15 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Proizvodni kapital i profit Vesnica 0 906 06-05-2010 05:16 PM
zadnja poruka: Vesnica

Skoči na forum: