PROGRAMSKI JEZICI

UVOD

«In-house» pristup u oblikovanju aplikacijeske plataforme podrazumijeva razvoj aplikativnih rješenja u tzv. vlastitoj režiji. Poslovni sitstem angažira određeni broj profesionalnih programera, sistem analitičara, te ostalih informatičkih stručnjaka na razvoju aplikativnih rješenja. U tu svrhu se koriste programski jezici, razvojni alati, metode i tehnike softeverskog inžinjeringa, sve sa ciljem razvoja aplikativnih rješenja koja će najbolje odgovarati zahtjevima poslovnog sistema.
Programski jezik je sredstvo pomoću kojeg programer kreira softver – sistemski ili aplikativni. Ili drugačije rečen, programski jezici omogućavaju programerima da «kažu» računaru šta da uradi. Svi programski jezici kao što su npr. BASIC, COBOL, FORTRAN,Pascal, C, C++, itd. Zasnivaju se na skupu pravila koje definiraju sintaksu i semantiku konkretnog jezika. Rangiraju se po kompleksnosti na programske jezike niskog nivoa i programske jezike visokog nivoa.

Elementi jednog progamrskog jezika
Većina komandi svakog programskog jezika se može podijeliti u 5 glavnih kategorija:
Obrada ulaznih podataka
Podatke preuzeti sa tastature, iz datoteke ili nekog drugog izvora.
Obrada izlaznih podataka
Podatke predati monitoru, datoteci, bazi podataka ili nekom drugom medijumu.
Matematička obrada podataka
Podatke obraditi pomoću matematičke operacije, kao npr. sabiranje, oduzimanje ili dijeljenje.
Poređenje i izbor
Provjera određenih uslova i kontrola izvršavanja komandi.
Ponavljanje
Posebnim pravilima regulisano ponavljanje izvršavanja komandi (obično sa varijacijama podataka ili pravila ponavljanja).

HISTORIJA PROGRAMSKIH JEZIKA
Sve je počelo sa mašinskim (strojnim) jezicima (asemblerima), koji su se brzo izvršavali, ali sporo pisali, te se danas samo kritični dijelovi operativnih sistema pišu na taj način. Generacijski pristup programskim jezicima temelji se na linearnoj skali na kojoj je položaj jezika određen stepenom kojim je korisnik jezika oslobođen zahtijeva iz svijeta računara. Prema takvoj podjeli, na krajnje lijevom dijelu skale bili bi jezici pomoću kojih se problemi rješavaju u okruženju u kojem se ljudi prilagođavaju karakteristikama stroja, a što se više primičemo desnom dijelu skalu, nailazimo na jezike kod kojih stroj udovoljava ljudskim karakteristikama. U stvarnosti, razvijanje programskih jezika nije teklo na ovakav način, nego duž različitih skala koje karakteriziraju različiti pristup procesu programiranja (karakteriziraju paradigmu). Stoga bi se sam historijski razvoj bolje predstavio koristi li se više usporednih linija, od kojih svaka karakterizira odgovarajući pristup. Osnovna podjela je na niže (mašinske jezike) i više (orijentirane ljudima).
Viši jezici pak mogu biti:
sekvencijalni
proceduralni (Pascal, C)
funkcijski (LISP, Erlang, ML)
objektno orijentirani (Java, C++)

Historijski razvoj programskih jezika
Iza Fortrana prvi se pojavio Algol, u kasnim 1950-im.
bili su to jezici nezgrapne sintakse, zato su došli Cobol 1960. i Basic 1964. godine sa svojom sintaksom koja sliči na engleski jezik.
dolazi vrijeme za razvoj "pravih" programskih jezika: Pascal Niklausa Wirtha i C Kena Thompsona i Dennisa Ritchie-a.
1974. za potrebe vojske SADa razvijena je Ada.
OOP kuca na vrata: 1980. tu je Smalltalk-80, a 1985. pojavila se prva implementacija C++ koji je zamislio Bjarne Stroustrup.
1987. Larry Wall je stvorio Perl.
1990. Guido van Rossum je izbacio konkurenciju Perlu, Python.
1994. pojavio se PHP Rasmusa Lerdorfa, koji je prvenstveno namijenjen kreiranju web aplikacija, (nešto poput JSPa i ASP-a za Javu i VisualBasic, respektivno).